U istraživanje je uključeno medicinsko (54) i nemedicinsko (53) osoblje Doma zdravlja Mostar. Istraživanje je bilo dragovoljno i anonimno. Kao metode istraživanja koristili smo: upitnik općih sociodemografskih podataka, upitnik depresije, anksioznosti i stresa (DASS 21 –skala) i test za mjerenje mentalnog zdravlja ljudi tijekom pandemije Covid-19 (upitnik MHI 5).

U istraživanju je sudjelovalo 107 ispitanika. Najviše ispitanika je bilo u dobnoj skupini od 40 do 49 godina, i to 94 ženskog spola (87,9 %). Nije pronađena statistički značajna razlika u mentalnom zdravlju između dvije ispitivane skupine na upitnicima DASS 21 i MHI-5. Pandemija Covid-19 stvorila je ogroman pritisak na zdravstvene sustave. Obzirom na brzinu kojom se Covid 19 širi diljem svijeta, skrb o mentalnom zdravlju pacijenata, zdravstvenih djelatnika i zajednica je nedovoljno posvećena. Dovodi do raznih psihičkih poteškoća kod ljudi, osobito onih koje je pandemija pogodila u većoj mjeri.

Opisana su stečena iskustva temeljena na uključenosti i djelovanju „preventivaca“ u suzbijanju pandemije COVID-19.

Preventivna medicina je medicinska disciplina čiji je cilj očuvanje i unaprjeđenje zdravlja i sprječavanje bolesti. Liječnici „preventivci“, osim poznavanja cjelokupne medicine i kliničkih vještina zajedničkih svim liječnicima, tijekom osposobljavanja stječu niz posebnih kompetencija suverenog rješavanja svih izazova tijekom masovne pojave bolesti (npr. pandemije), planiranja mjera sprječavanja, suzbijanja i kontrole bolesti, pravodobne intervencije, evaluacije rezultata, biostatistike, organizacije zdravstvene zaštite u posebnim okolnostima kao i strateškog rukovođenja i razvoja suradnje s drugim sektorima. Glavni koncept preventivne medicine je medicinski, znanstven i stručan, utemeljen na dokazima. U fokusu preventivne medicine je zdravlje, a ne bolest. Preventivna medicina koristi populacijski, a ne individualan pristup, karakterističan za kliničku medicinu. Tijekom COVID-19 pandemije osnovni cilj djelovanja cjelokupnog zdravstvenog sustava bio je očuvati zdravlje populacije i minimizirati negativne zdravstvene ishode. Pandemija je umnogome promijenila dosadašnju percepciju javnosti, ali i zdravstvene struke, o važnosti preventive u suvremenoj medicini, koja nije bila dostatno priznata ni prepoznata. Glavni provoditelj preventivnih mjera tijekom pandemije u Hrvatskoj bio je organizirani sustav javnog zdravstva kojeg čini mreža županijskih zavoda za javno zdravstvo s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo kao krovnom organizacijom. Na većinu pitanja s kojima smo se suočili tijekom pandemije primarno je odgovorila preventivna medicina. Sve nove i korisne medicinske spoznaje i informacije u svezi pandemije prikupljene na lokalnim, regionalnim, nacionalnim i/ili globalnoj razini bile su promptno dijeljene, a njihova primjena prioritetna. Zahtjevnost rada u preventivnoj medicini pokazala se i kod provedbe cijepljenja kao mjere primarne prevencije. S jedne strane to je podrazumijevalo razvijanje vrhunske medicinske tehnologije (cjepivo), a s druge strane mobiliziranje, organiziranje i koordiniranje velikog broja zdravstvenih profesionalaca, kao i organiziranje masovnih cijepljenja. Iskustva tijekom pandemije pokazala su koliko je važno ulagati u preventivu, ne samo u smislu financijskog odvajanja većeg postotka ukupnog proračuna za zdravstvo, već i u edukaciju i razvoj zdravstvenih kadrova specijaliziranih za područje primarne prevencije.

Popunjavanje sažetka prema sljedećimPopunjavanje sažetka prema sljedećim

Popunjavanje sažetka prema sljedećimPopunjavanje sažetka prema sljedećimv

I ovo je opet testI ovo je opet testI ovo je opet testI ovo je opet testI ovo je opet testI ovo je opet test

I ovo je opet testI ovo je opet testI ovo je opet testI ovo je opet testI ovo je opet testI ovo je opet test

U presječnu studiju, provedenu tijekom jedne kalendarske godine, bilo je uključeno ukupno 67 dragovoljnih kandidata za ročnike Hrvatske vojske (62 muškaraca i 5 žena) u dobi 19-27 godina. Kao instrument istraživanja korišten je anketni upitnik s 30 pitanja (određeni demografski i antropometrijski podatci, prehrambene navike, zadovoljstvo tjelesnom težinom, dodatci prehrani, dijeta i tjelovježba). U studiji su korištene deskriptivne epidemiološke metode.

Rezultati: Prosječna dob muških ispitanika bila je 22,5 godina (56,5% u dobi 18-22 godine), a ženskih 25,4 godine (sve u dobi 23-27 godina). Prosječna tjelesna visina muških ispitanika bila je 184,3 cm, a prosječna masa 80,7 kg (od čega su 27,4% bili prekomjerno teški, a 1,6% pretili). Prosječna tjelesna visina ženskih ispitanika bila je 167,6 cm, a prosječna masa 58,2 kg (kod svih unutar poželjnog indeksa tjelesne mase). U ukupnom broju ispitanika nitko nije bio vegetarijanac, većinom su živjeli u urbanoj sredini (61,2%), konzumirali najčešće tri obroka dnevno (40,3%), rijetko preskakali obroke (77,6%) i doručkovali svaki dan (40,3%). Većina je konzumirala voće, kao i povrće/žitarice više puta tjedno (svaki po 62,7%), a ribu jednom tjedno (43,3%). Ispitanici su također najčešće konzumirali mliječne proizvode svaki dan (56,7%), a više puta tjedno meso (67,2%) i slastice (49,3%), dok su rijetko konzumirali „fast food“ (73,1%) i grickalice (56,7%). Većina ih nije dodavala sol u posluženu hranu (64,2%), pila je dnevno 1-2 l vode (55,2%), jednu čašu mlijeka/jogurta dnevno (53,7%), više puta tjedno prirodne sokove (64,2%), a rijetko alkohol (74,6%) i gazirana pića (56,7%). Ispitanici najčešće nisu obraćali pozornost na kalorijsku vrijednost namirnica (46,3%), bili su zadovoljni vlastitom tjelesnom težinom (80,6%), nisu bili na dijeti zadnjih godinu dana (94,0%), nisu uzimali dodatke prehrani (67,2%), a svoju su prehranu smatrali raznovrsnom (91,0%) te su se bavili tjelovježbom više puta tjedno (59,7%). Zaključak: Uravnotežena i raznovrsna prehrana ključna je odrednica očuvanja zdravlja. Unatoč tome, rezultati studije pokazuju da je mlade potrebno dodatno educirati i informirati o konceptu pravilne prehrane.

Tireoidektomija, klinicki pregled, mjerenje serumske razine kalcija.

Tireoidektomija moze biti uzrok hipoparatireoze i posljedicno hipokalcijemije. Nadoknada uzimanjem kalcija, kalcitriola te prehrane bogate kalcijem moze prevenirati posljedice poput parestezija, tetanije te u tezim slucajevima i konvulzije, encefaloptije i zatajivanja srca.

U istraživanju je korišten modificirani mjerni instrument stvoren na temelju modela zdravstvenog vjerovanja (eng. Health Beliefs model -HBM) tvrtke Wang et al. (2021.). U istraživanju je sudjelovao 271 ispitanik studenata preddiplomskog i diplomskog studija Sestrinstva u Republici Hrvatskoj, od čega je bilo 231 (85,2%) studentica i 40 (14,8%) studenata. Istraživanje se provodilo u razdoblju od 4. travnja do 4. svibnja 2022. godine putem internetske platforme Google Forms te je u potpunosti bila anonimna i dobrovoljna. Uzorak ispitanika je prigodni tj. ispitani su svi dostupni pojedinci kojima je distribuirana on-line anketa koju su dobrovoljno ispunjavali.

Rezultati istraživanja sugeriraju da se studenti koji su cijepljeni protiv bolesti COVID-19 razlikuju po svojim uvjerenjima i stavovima prema ovoj bolesti u usporedbi sa studentima koji nisu cijepljeni. Iznimka je svijest o opasnostima infekcije. Nadalje, studentice izražavaju više zabrinutosti i prepreka u odnosu na studente, ali razlike u pogledu razine obrazovanja nisu dobivene. Važno pitanje odnosilo se na ispitivanje povjerenja prema Nacionalnom stožeru. Ispitanici su pokazali relativno nisku razinu povjerenja, a oni studenti koji su cijepljeni imali su više povjerenja u zdravstvene stručnjake, medije i članove Vlade. Drugačiji pristup osobama kod kojih postoji zabrinutost u pogledu učinkovitosti i sigurnosti cjepiva i mogućih nuspojava, trebalo bi biti jedna od aktivnosti usmjerenih prema toj populaciji kako bi oni mogli donijeti odluke na temelju objektivno stečenog znanja i informacija koje donosi znanost.

U istraživanju je korišten modificirani mjerni instrument stvoren na temelju modela zdravstvenog vjerovanja (eng. Health Beliefs model -HBM) tvrtke Wang et al. (2021.). U istraživanju je sudjelovao 271 ispitanik studenata preddiplomskog i diplomskog studija Sestrinstva u Republici Hrvatskoj, od čega je bilo 231 (85,2%) studentica i 40 (14,8%) studenata. Istraživanje se provodilo u razdoblju od 4. travnja do 4. svibnja 2022. godine putem internetske platforme Google Forms te je u potpunosti bila anonimna i dobrovoljna. Uzorak ispitanika je prigodni tj. ispitani su svi dostupni pojedinci kojima je distribuirana on-line anketa koju su dobrovoljno ispunjavali.

Rezultati istraživanja sugeriraju da se studenti koji su cijepljeni protiv bolesti COVID-19 razlikuju po svojim uvjerenjima i stavovima prema ovoj bolesti u usporedbi sa studentima koji nisu cijepljeni. Iznimka je svijest o opasnostima infekcije. Nadalje, studentice izražavaju više zabrinutosti i prepreka u odnosu na studente, ali razlike u pogledu razine obrazovanja nisu dobivene. Važno pitanje odnosilo se na ispitivanje povjerenja prema Nacionalnom stožeru. Ispitanici su pokazali relativno nisku razinu povjerenja, a oni studenti koji su cijepljeni imali su više povjerenja u zdravstvene stručnjake, medije i članove Vlade. Drugačiji pristup osobama kod kojih postoji zabrinutost u pogledu učinkovitosti i sigurnosti cjepiva i mogućih nuspojava, trebalo bi biti jedna od aktivnosti usmjerenih prema toj populaciji kako bi oni mogli donijeti odluke na temelju objektivno stečenog znanja i informacija koje donosi znanost.

U istraživanju je korišten modificirani mjerni instrument stvoren na temelju modela zdravstvenog vjerovanja (eng. Health Beliefs model -HBM) tvrtke Wang et al. (2021.). U istraživanju je sudjelovao 271 ispitanik studenata preddiplomskog i diplomskog studija Sestrinstva u Republici Hrvatskoj, od čega je bilo 231 (85,2%) studentica i 40 (14,8%) studenata. Istraživanje se provodilo u razdoblju od 4. travnja do 4. svibnja 2022. godine putem internetske platforme Google Forms te je u potpunosti bila anonimna i dobrovoljna. Uzorak ispitanika je prigodni tj. ispitani su svi dostupni pojedinci kojima je distribuirana on-line anketa koju su dobrovoljno ispunjavali.

Rezultati istraživanja sugeriraju da se studenti koji su cijepljeni protiv bolesti COVID-19 razlikuju po svojim uvjerenjima i stavovima prema ovoj bolesti u usporedbi sa studentima koji nisu cijepljeni. Iznimka je svijest o opasnostima infekcije. Nadalje, studentice izražavaju više zabrinutosti i prepreka u odnosu na studente, ali razlike u pogledu razine obrazovanja nisu dobivene. Važno pitanje odnosilo se na ispitivanje povjerenja prema Nacionalnom stožeru. Ispitanici su pokazali relativno nisku razinu povjerenja, a oni studenti koji su cijepljeni imali su više povjerenja u zdravstvene stručnjake, medije i članove Vlade. Drugačiji pristup osobama kod kojih postoji zabrinutost u pogledu učinkovitosti i sigurnosti cjepiva i mogućih nuspojava, trebalo bi biti jedna od aktivnosti usmjerenih prema toj populaciji kako bi oni mogli donijeti odluke na temelju objektivno stečenog znanja i informacija koje donosi znanost.

Statistička obrada prikupljenih podataka na mjestu nastanka farmaceutskog otpada unutar zdravstvene ustanove.

Dobiveni rezultati ukazuju na kontinuirani porast količine farmaceutskog otpada nastalog unutar zdravstvene ustanove. S obzirom da se s farmaceutskim otpadom iz zdravstvene ustanove postupa sukladno zakonskoj regulativi, postoji mali rizik utjecaja štetnih tvari iz farmaceutskih spojeva na okoliš, a time i na zdravlje ljudi. Preporuka je kontinuirano zdravstveno prosvjećivanje građana o važnosti pravilnog zbrinjavanja farmaceutskog otpada nastalog iz kućnih ljekarni.

Svi dostupni resursi iz djelokruga rada NZZJZ PGŽ ispostave Rab uz informatičku potporu.

Kroz evaluaciju aktivnosti na otoku Rabu postignuta je dostupnost, kontinuiranost i sveobuhvatnost preventivnih javnozdravstvenih usluga građanima koja je proizašla iz temeljne politike decentralizacije djelatnosti središnjeg Nastavnog Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije.

U sklopu ovog programa žene u dobi od 50 do 69 godina u Republici Hrvatskoj svake dvije godine prime poziv za mamografski pregled. Do 2023. godine završeno je sedam ciklusa pozivanja žena, a u okviru provedenih ciklusa napravljeno je više od dva milijuna mamografskih pregleda. Podaci o provedenim ciklusima obrađeni su metodama deskriptivne statistike.

Uvođenje programa probira u Republici Hrvatskoj pratio je nagli porast incidencije raka dojke, što je očekivano, jer su probirom otkriveni slučajevi koji bi inače bili otkriveni nešto kasnije. Nakon toga, trend incidencije nastavlja stabilno rasti sve do 2020. kada bilježimo nešto manji broj novooboljelih što je posljedica COVID-19 pandemije. Trend mortaliteta raka dojke je u stabilnom padu od 2015. godine. U sklopu programa je do 2023. godine otkriveno preko devet tisuća novih karcinoma dojke, od čega 60% u lokaliziranom stadiju. Odaziv u programu probira kreće se oko 60%, a u pojedinim županijama i do 80%. Provedbom Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke ostvaren je osnovni cilj, a to je smanjenje mortaliteta od raka dojke u Republici Hrvatskoj. Aktualni napori trebaju se usmjeriti na održavanje nacionalnog programa, ali i unaprjeđenje, prvenstveno u smislu nadogradnje postojećeg informatičkog sustava.

U studiju su uključena 22 ispitanika koji žive u blizini industrijske zone u Slavonskom Brodu. Uključujući faktori za ovu studiju su: dob 18 – 60 godina, oba spola, zdravi u trenutku uzorkovanja (bez akutnih simptoma ili terapija). Isključujući faktor je bio profesionalna izloženost fizikalnim i/ili kemijskim agensima koji mogu utjecati na rezultate studije. U krvi i urinu ispitanika određene su koncentracije benzena, toluena, etilbenzena i izomera ksilena. Pulsnim oksimetrom mjerilo se zasićenje kisikom arterijskog hemoglobina. Izdahnuta frakcija dušikovog oksida određena je pomoću NIOX VERO® uređaja za procjenu upale dišnog sustava, prema uputama proizvođača. Za određivanje potencijalnog genotoksičnog učinka korišten je alkalni komet test za mjerenje primarnih oštećenja molekule DNA. Za određivanje daljnjih kromosomskih oštećenja i oštećenja diobenog vretena u limfocitima i stanicama bukalne sluznice korišten je mikronukleus test.

Utvrđene vrijednosti u skladu su s dostupnim vrijednostima očekivanim za hrvatsku populaciju i/ili referentnih literaturnih vrijednosti. Kod određenih biomarkera uočene su povišene vrijednosti na razini ispitanika. Mjereni citogenetički i molekularno-biološki biomarkeri ne ukazuju na trajna genomska oštećenja te su njihove vrijednosti promjenjive kroz vrijeme i ovisne su o izloženosti kemijskim i/ili fizikalnim agensima u danom trenutku. Promjene na limfocitima periferne krvi kao odabranom staničnom modelu smatraju se ranim znakovima upozorenja na nepovoljne učinke po zdravlje te su pogodan materijal za istraživanje jer sudjeluju u zaštiti i cirkuliraju kroz cijeli organizam, stoga ukazuju na genotoksične učinke i u slučaju kad cijelo tijelo nije bilo izloženo određenom agensu. Kako je poznato da polutanti iz okoliša mogu utjecati na razinu mjerenih biomarkera, predlažu se daljnja ispitivanja potencijalno i na većem broju osoba koje žive u blizini industrijskih područja u svrhu biomonitoringa populacije i prevencije potencijalno neželjenih učinaka.

Retrospektivna analiza stručnih epidemioloških izvida u turističkim smještajnim objektima u vremenskom razdoblju od 2018 godine do 2022. godine, analiza epidemioloških anketa uzetih za vrijeme provedbe stručnog epidemiološkog izvida, fotodokumentacija i evaluacija istih.

Pojava kućnih stjenica na lokalnoj razini je u porastu i u skladu je sa svjetskim trendovima, te je sve veći problem u turističkom objektima, pružateljima turističkih usluga prijevoza i razgledavanja kao i u stambenim zgradama u kojima se nalaze turistički smještajni objekti. Također je i u porastu broj turista koji borave na određenom prostoru jedan do dva dana te samim time svojim osobnim stvarima pasivno prenose kućne stjenice te je potrebno sustavno raditi na edukaciji svih sudionika u turističkom lancu. U radu je prikazan opis događanja stručnog epidemiološkog izvida i mjere poduzete od strane djelatnika Zavoda za javno zdravstvo Zadar, Službe za epidemiologiju, Odjela za nadzor DDD-a i praćenja zoonoza.

Nasilne smrti analizirane su prema kategorijama skupine Vanjski uzroci pobola i smrtnosti (V01-Y98, MKB-10) metodama deskriptivne epidemiologije kao apsolutni brojevi, udjeli (%) i opće stope smrtnosti na 100.000 stanovnika, a korištene su baze podataka Državnog zavoda za statistiku o broju umrlih u DNŽ i SDŽ u razdoblju 2011. - 2020.

Rezultati Tijekom promatranog razdoblja od nasilnih smrti umrlo je prosječno godišnje 67 osoba u DNŽ, a 252 u SDŽ uz opće stope smrtnosti u rasponu 44,95 - 64,35/100.000 za DNŽ odnosno 46,41 - 61,59/100.000 za SDŽ. U obje županije najveći broj nasilnih smrti zabilježen je u kategoriji Padovi (V01-V99, MKB-10) s prosječno godišnje 25 umrlih u DNŽ i 110 u SDŽ, a među umrlima prevladavao je ženski spol (53,4% u DNŽ i 61,0% u SDŽ) i dobna skupina 75 godina i više (83,8% u DNŽ i 84,4% u SDŽ). Slijedila je kategorija Namjerno samoozljeđivanje (X60-X84, MKB-10) s prosječno godišnje 15 umrlih u DNŽ i 43 u SDŽ, a prevladavao je muški spol (66,3% u DNŽ i 71,0% u SDŽ) i dob 55-64 godine u obje županije (20,7% u DNŽ i 20,5% u SDŽ). Treća najčešća kategorija zabilježena u obje županije bila je Nezgode pri prijevozu (V01-V99, MKB-10) s prosječno godišnje 13 umrlih u DNŽ i 34 u SDŽ, a prevladavao je muški spol (77,5% u DNŽ i 82,0% u SDŽ) i dobna skupina 55-64 godine u DNŽ (15,5%) te 75 i više godina u SDŽ (18,3%). Zaključak Pokazatelji o vanjskim uzrocima nasilnih smrti trebaju predstavljati temelj za razvijanje specifičnih regionalnih/lokalnih javnozdravstvenih strategija prevencije nasilnih smrti.

Korišteni su podaci iz informatičkih aplikacija NP dojka i kolon te razultati istraživanja o razlozima nesudjelovanja žena u 5. ciklusu NP dojka i 3. ciklusu NP kolon (2019. godine).

Rezultati Godine 2019. 35,4% (1776) žena, rođenih 1955. - 1959., kojima je poslano pozivno pismo za NP, nije se odazvalo u oba programa (5. ciklus NP dojka i 3. ciklus NP kolon). U slučajnom uzorku tih neodazvanih žena (n = 283), telefonskim putem uspostavio se kontakt sa 137 žena, od kojih njih 56,2% (77) nije željelo više primati pozive ni za jedan NP. Nakon telefonske motivacije, 40,9% (56) neodazvanih žena iz 5. ciklusa NP dojka izjasnilo se za slanje novog poziva te se u 7. ciklusu odazvalo njih 57,1% (32). Nakon telefonskog razgovora, 39,4% (54) neodazvanih žena iz 3. ciklusa NP kolon izjasnilo za slanje novog poziva te se u 5. ciklusu odazvalo njih 20,4% (11). 21,6% žena koje su obavile mamografiju u 7. ciklusu obavile su i testiranje u 5. ciklusu NP kolon. Najčešći razlozi neodaziva u NP su obiteljske obveze (15,6% NP dojka, 11,7% NP kolon) i nedostatak simptoma zbog čega žene smatraju da pregled nije potreban (14,3% NP dojka, 16,9% NP kolon). Zaključak Dobiveni rezultati sugeriraju na nedovoljnu zdravstvenu pismenost i potrebu dodatne motivacije žena za sudjelovanje u NP, posebno u NP kolon. Individualna motivacija od strane njihovog liječnika obiteljske medicine ili ginekologa, kod kojih su u skrbi za dobivanje ostalih zdravstvenih usluga i imaju bolji uvid u njihovu osobnu i obiteljsku anamnezu, imala bi dodatni pozitvini učinak.

Three farms were settled next to each other near the homes of the first human cases at the end of the street. The closest farm was less than 500 meters away. These farms contained 161 adult sheep and goats. Among the animal samples analyzed, all 16 goats (100%) and 24/50 sheep (48%) tested positive for C. burnetii IgM/IgG antibodies, phase I and II. One out of five sheep vaginal swabs were C. burnetti DNA positive. Human testing revealed twenty confirmed and three probable cases (9/23 pneumonia, 2/23 hepatitis, 21/23 fever), with three hospitalizations, and one death. Twenty-seven cases were discarded following negative laboratory results. The epidemiological investigation revealed airborne transmission as the most likely route of transmission. Multiple logistic regression analyses were used to evaluate risk factors for Q fever infection. Persons who were near the farms (≤750 m) (OR 4.5; 95CI = 1.1–18.3) and lived in the nearest street to the farms had the highest risk of contracting Q fever (OR 3.7; 95CI = 1.1– 13.6). Decreased rainfall compared to monthly averages was recorded in the months prior to the outbreak with several days of strong wind in January preceding the outbreak.

This was the largest Q fever outbreak in the county in the last 16 years, which was unexpected due to its location and non-occupational exposure. To stop the outbreak, numerous intensive biosecurity measures were implemented. The outbreak highlights the importance of urban development strategies to limit the number of animal housing near residential areas while providing regular biosecurity measures to prevent infections in livestock.

Pandemija COVID-19 bolesti je istaknula međuovisnost zdravlja ljudi, zdravlja životinja i okoliša, te razotkrila greške u načinu na koji procjenjujemo globalnu zdravstvenu sigurnost, spremnost i kapacitete zdravstvenog sustava (ali i drugih dionika) potrebne za adekvatan odgovor na hitne situacije. Jedno zdravlje vrijedan je pristup kroz koji se mogu analizirati dosadašnje javnozdravstvene prijetnje, jer je fokus na vezama između ljudi, životinja i ekosustava. Pristup Jedno zdravlje bazično je oslonjen na komunikaciju, koordinaciju i suradnju stručnjaka različitih područja (zdravstveni profesionalci, kao što su epidemiolozi, mikobiolozi, infektolozi, veterinari, ekolozi ...)

Porast svjetskog stanovništva i posljedično širenje na nova geografska područja dovodi do toga da sve više ljudi živi u bliskom kontaktu sa životinjama (domaće ili divlje životinje, kućni ljubimci). Migracije ljudi (turizam ili posao), putovanja, ekspanzija trgovine hranom imaju za posljedicu mogućnost brzog širenja uzročnika zaraznih bolesti diljem svijeta. Intenzivna poljoprivreda, krčenje šuma uz klimatske promjene dovode do poremećaja u okolišu te pružaju nove mogućnosti za prijenos različitih patogena na životinje pa i ljude. Navedene promjene dovele su do širenja postojećih ili poznatih (endemskih), ali i novih (novonastalih) zoonotskih bolesti pa svake godine značajan broj ljudi i životinja obolijevaju od zoonoza. Princip Jednog zdravlja se može uspješno primjeniti kod javnodravstvenih izazova vezanih uz nove ili endemske zoonotske (emergentne ili reemergentne zarazne bolesti), vektorske bolesti, antimikrobnu otpornost, sigurnost hrane, klimatske promjene, ali i druge zdravstvene prijetnje u odnosu na ljude, životinje i okoliš.

Prikupljeno je 108 uzoraka tople vode iz vodoopskrbnog sustava četiri hotela u Splitsko-dalmatinskoj županiji u razdoblju od 12 mjeseci. Srednja vrijednost starosti hotela u kojima su se vršila uzorkovanja iznosila je 29,5 godina. Izolacija legionela te kemijska analiza vode na prisutnost kalcija (Ca) i magnezija (Mg) obavljena je u ovlaštenim laboratorijima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije po akreditiranim metodama.

Uzorci vode pozitivni na Legionella spp. pokazuju više koncentracije Ca i Mg u odnosu na negativne uzorke, Spearmanov koeficijent korelacije Ca (ρ = 0,258; P = 0,001) i koncentracije Mg (ρ = 0,341; P = 0,000). U svim hotelima topla voda se pripremala pomoću neovisnih jedinica za grijanje vode. Legionella spp. je izolirana u 23,1 % prikupljenih uzorka, a od toga je 15/52 uzorka vode uzeto iz pocinčanih cijevi, a 10/56 uzoraka iz plastičnih cijevi. Dokazano je da pocinčane cijevi koje su koriste za distribuciju vode za piće pridonose većoj kolonizaciji Legionella spp. Razlog tome je hrapavost cijevi koja omogućava brže stvaranje i taloženja kamenca. Isto tako rezultati, uz identifikaciju čimbenika koji povoljno utječu na razvoj i opstanak Legionella spp. mogu pomoći pri donošenju odluka o mjerama zaštite kojima se mogu smanjiti opasnosti i rizici vezani uz prisutnost Legionella spp. u vodoopskrbnom sustavu.

Metoda deskriptivne epidemiologije i mikrobiološke analize uzoraka (brisevi nazofarinksa, urini i serumi) u Nacionalnom referentnom laboratoriju za ospice u HZJZ Zagreb (molekularna RT-PCR metoda i Elisa), u mikrobiološkom laboratoriju KBC-a Split (Elisa) i sekvencioniranje genoma virusa ospica u Centru za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji, Sveučilišta u Zagrebu.

Potvrđeno je 14 oboljelih od ospica u razdoblju od 15. svibnja do 19. srpnja 2019. na priobalnom području SDŽ. Za šestero nepovezanih slučajeva bolesti nije poznat izvor infekcije. Genotipizacija virusa je utvrdila genotipove B3 i D8. Nije zabilježeno širenje ospica iz kontakta s četiri importirana slučaja oboljenja. Desetero oboljelih u domicilnoj populaciji, pripadalo je dvama manjim klasterima. Bolest se proširila u obiteljima i na radnom mjestu na necijepljene ili nepotpuno cijepljene osobe. Četiri osobe su hospitalizirane. Prosječna dob oboljelih je iznosila 30 godina (raspon od 1,5 do 42 godine). Oboljeli su ostvarili brojne kontakte, ukupno 483, najviše u zdravstvenom sustavu (64,2%), gdje je i zabilježeno dvoje oboljelih. Pravovremeno su provedene brojne protuepidemijske mjere i spriječena epidemija većih razmjera. Unatoč činjenici da je eliminacija ospica među domicilnom populacijom u SDŽ ostvarena i očuvana već godinama, iskustvo ove epidemija nas upozorava na postojanje „imunizacijskih džepova“, te na važnost pravovremenog cijepljenja djece u skladu s Provedbenim programom obveznog cijepljenja. Potrebno je kontinuirano provjeravati cijepne statuse obveznika tijekom školovanja, ali i kasnije, te pozivati na nadoknadu propuštenog cijepljenja. Time bi se umanjili „imunizacijski đepovi“ i rizici za nastanak bolesti kod najmlađe, ali i odrasle osjetljive populacije, osobito u vrijeme sezonskih migracija stanovništva (zbog posla ili odmora). Učestalo pozivanje i ustrajno educiranje roditelja i obveznika cijepljenja, kao i javnozdravstvene kampanje, pridonijelo bi širenju pozitivnih stavova o dobrobitima cijepljenja, poboljšalo bi procijepljenosti i spriječilo nastanak epidemije.

Materijali i metode: Rad sadrži podatke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Državnog zavoda za statistiku, EUROSTAT-a i Europskog opservatorija za zdravstvene sustave i politike.

Rezultati: Rak vrata maternice treći je po učestalosti rak žena, a peti je vodeći uzrok smrti od raka u dobi od 15- 44 godine u Hrvatskoj (2020 god). Od 2016. dostupno je besplatno cijepljenje protiv HPV-a za učenike osnovnih škola, a u 2021. procijepljenost je bila manja od 30%. Ukupno 60 % žena u dobi od 15 i više godina 2019. navelo je da su obavile bris vrata maternice u posljednje tri godine. Broj zdravstvenih radnika te količina medicinske opreme u Hrvatskoj je ispod prosjeka EU-a. Na razini Hrvatske nepopunjena je mreža ginekologa u PZZ (u 2022.godini nedostajalo je 57 ginekologa). Na 1000 slučajeva raka 2020. bilo je 572,5 liječnika (17 % manje od prosjeka EU-a). Hrvatska je 2019. imala 0,6 linearnih akceleratora na 100 000 stanovnika (25 % manje od prosjeka EU-a), 2 uređaja za CT i 1,3 uređaja za magnetsku rezonanciju na 100 000 stanovnika, dok je prosjek EU-a iznosio 2,4, odnosno 1,6. Vrijeme čekanja na radioterapiju bilo je 2,5 mjeseca. Stopa preživljenja za rak vrata maternice približna je prosjeku EU (63% naspram 64%). Zaključak: Hrvatska još nije dosegla ciljeve prema eliminaciji raka vrata maternice. Stoga je potrebno unaprijediti najvažnije mehanizme, primarnu (edukacija i cijepljenje) i sekundarnu prevenciju (probir). Nadalje, potrebno je poboljšati kapacitete i mogućnosti dijagnostičkih postupaka, praćenja liječenja i praćenja nakon izlječenja s ciljem dostizanja zapadnoeuropskih standarda.

Epidemija antraksa u ljudi u Parku prirode Lonjsko polje započela je 13.07.2022. , a završila 19.08.2022. Oboljelo je 17 ljudi od kožnog oblika antraksa. Među oboljelima bilo je 3 djece do 8 godina, 4 u dobi 15-18 godina, te 10 odraslih. Svi su bili u kontaktu s oboljelim govedima i svi su liječeni antibiotskom terapijom. Epidemiji u ljudi prethodilo je povećano uginuće goveda na pašnjacima Osekovo, Donja Gračenica i Veliko Svinjičko koje je trajalo od početka srpnja. Za uginuća goveda epidemiološka služba saznaje 14.07.2022. iako tada još nema potvrde da se radi o antraksu. 15.07.2022. javlja se pacijent kojem je klinički postavljena sumnja na antraks, a 16.07.2022. je potvrđen antraks u uginulog goveda. Epidemiološka služba anketirala je sve osobe iz kontakta s oboljelim govedima, oboljele uputila infektologu, educirala stanovništvo o simptomima kožnog antraksa, propisala kemoprofilaksu zdravim kontaktima, dala upute o nekonzumiranju mesa uginulih goveda, te potrebi nošenja zaštitne opreme prilikom rada s govedima.

Zajedničkim radom stručnjaka iz područja veterinarske i humane medicine najveća epidemija u Hrvatskoj, ali i cijeloj Europskoj uniji unazad 30 godina stavljena je pod kontrolu, što je još jednom potvrdilo važnost koncepta „Jedno zdravlje“.

Materijal i metode. Istraživanje je obuhvatilo 190 uzoraka vode iz objekata javne vodoopskrbe, privatnih zdenaca i vodotokova te 390 ispitanika kojima su određivani arsen i uran u urinu, serumu i kosi te je obavljena anketa o navikama i mogućoj izloženosti. Nakon odgovarajuće pripreme, za analize je korištena je metodom masene spektrometrije s induktivno suspregnutom plazmom (ICP-MS). Epidemiološki podaci za tumore uropoetskog trakta dobiveni su iz Nacionalnog registra za rak pri HZJZ

Rezultati i zaključak. Analizom glavnih komponenti (PCA-Principal Component Analysis), utvrđena je korelacija između dvije lokacije s utvrđenim povišenim koncentracijama arsena u vodi s koncentracijama arsena urinu kao i višom incidencijom malignih tumora uropoetskog trakta (Ca bubrega, mokraćnog mjehura i mokraćnog mjehura in situ). Povezanost tumora uropoetskog trakta s povišenim koncentracijama urana u vodi i u biološkim uzorcima u ovom istraživanju do sada nije potvrđena.

Istraživanje je provedeno je tijekom dvije uzastopne nogometne sezone (2020./2021. i 2021./2022.) na nogometašima inficiranim sa SARS-CoV-2 u profesionalnom klubu prve hrvatske nogometne lige. Uz prošireni standardni upitnik za prijavu slučajeva COVID-19 u Hrvatskoj, ispitanici su klinički i laboratorijski praćeni (hematološki i biokemijski parametri uz tromboinflamatorne biomarkere, pregled kardiologa, EKG, ergometriju, UZ srca te po indikaciji RTG prsnog koša). Za mjerenje trkačkih sposobnosti inficiranih igrača korišteni su validirani GPS uređaji. Mjerile su se izvedbe igrača koji su imali COVID-19 prije i poslije same infekcije te izvedbe njihovih suigrača koji se nisu zarazili, kao i usporedbe motoričkih sposobnosti između dvije nogometne sezone.

Zabilježena su četiri grupiranja infekcije obilježena slabim pridržavanjem preventivnih mjera tijekom putovanja autobusom te igranja izvanklupskog novogodišnjeg turnira. Infekcija se manifestirala blagom kliničkom slikom, uglavnom općim simptomima u prvoj sezoni te kongestijom nosa, glavoboljom i kašljem u drugoj. Zaraženi igrači imali su značajno više simptoma (p=0,002), dulje razdoblje tjelesne neaktivnosti (p=0,006) i dulje razdoblje za postizanje pune kondicije (p=0,034) u sezoni 2020/2021 (Wuhan divlji soj i Alpha varijanta) nego u sezoni 2021/2022 (Omicron varijanta). Unatoč blažoj kliničkoj prezentaciji infekcije u sezoni 2021./2022., igrači su imali značajno više abnormalnih laboratorijskih nalaza (p=0,002), iako bez kliničkog značaja u vrijeme istraživanja. Nisu uočene srčane komplikacije. Asimptomatskim igračima je za povratak u puni trening trebalo otprilike tri tjedna, a simptomatskim između četiri i šest tjedana. U odnosu na prvu sezonu, u sezoni dominirajuće Omikron varijante, zabilježene su bolje motoričke performanse. U ovom istraživanju elitnih nogometaša, COVID-19 je bio povezan s blagom infekcijom, koja nije zahtijevala bolničku njegu, bez obzira na prevladavajuću varijantu SARS-CoV-2. Protokol za siguran povratak u igru ispravno je primijenjen te su sportaši relativno brzo oporavili svoje fizičke kapacitete. Za bolje razumijevanje uočenih abnormalnih laboratorijskih rezultata i potencijalni dugoročni klinički značaj, potrebno je dalje praćenje igrača.

Istraživanje po tipu studije presjeka provedeno je na prostoru Splitsko- dalmatinske županije za period 2018-2021g. Obuhvatilo je 1481 osobu sa rizikom za nastanak bjesnoće. Pacijenti su praćeni u odnosu na terapijske indikacije, način ozljeđivanja, životinju sa kojom su bili u kontaktu, potrebu za tretmanom, demografske karakteristike.

Muškarci su sa većim učešćem (54.42%) u odnosu na žene (45.58%). Prosječna starost je 40.8; SD+-22.68 godina, Median 35 sa amplitudom varijacije 0-99.Postoji značajna statistička razlika u odnosu na godine promatranja. Odnos ozljeđenih u prepandemijskom periodu u odnosu na period tokom pandemije COVID-19 je 56.17% :43.83%. Prosječan broj intervencija po mjesecima je Mean 123.41; SD+-32.24; Median 122; min 74:max175. Nema statistički značajne razlike u odnosu na mjesece intervencije (p=0,8059). Najveći broj (1423 ili 96.35%) ozljeda je nastao nakon ugriza, kombinirano ugriz i ogrebotina u 35 (2.36%) slučajeva, dok je u 23 (1.55%) slučaja ozljeda nakon ogreba. Najčešća lokalizacija ozljede je na ruci, zatim noga i glava. U odnosu na težinu ozljede 1460 (95.58%) su lake, 21(1.42%) kategorizirana su kao teške. Pas je bio odgovoran za najveći udio nanesenih ozljeda (n=1024;47.8%).Od ukupnog broja osoba koje su se obratile u ambulantu za antirabičnu zaštitu (n=1481), njih 555 (37.47%) je provelo kompletan preporučen tretman. Uočen je trend porasta broja zahtjeva za PrEP od strane lica koja putuju u enzootska područja. Zaključak: Postekspozicijska i Preekspozicijska profilaksa i dalje predstavljaju zlatni standard u kontroli bjesnoće kod ljudi. Putnici koji putuju u enzootska područja bi trebali biti svjesni rizika , razmisliti o cijepljenju prije izlaganja slijedeći kriterije preporučene od strane WHO-a. Najveći broj (1423 ili 96.35%) ozljeda je nastao nakon ugriza, kombinirano ugriz i ogrebotina u 35 (2.36%) slučajeva, dok je u 23 (1.55%) slučaja ozljeda nakon ogreba. Najčešća lokalizacija ozljede je na ruci, zatim noga i glava. U odnosu na težinu ozljede 1460 (95.58%) su lake, 21(1.42%) kategorizirana kao teška.

Post-marketing spontaneous reports of adverse drug reactions (ADRs) following COVID-19 immunisation reported to the Agency for Medicinal Products and Medical Devices of Croatia (HALMED) were extracted and analysed. Search criteria were set to extract all spontaneously reported cases of suspected ADRs following COVID-19 immunisation, which were received from 27th December 2020 (COVID-19 vaccination start date in Croatia) to 31st December 2021. A descriptive analysis of all retrieved cases was performed. Data on vaccine exposure were provided by the Division for health informatics and biostatistics of Croatian Institute of Public Health. Reporting rate was calculated as number of spontaneously reported cases divided with number of administered doses in the analysed period. Additionally, available data from Croatia were compared to those on the EU level in term of maturity to characterise the risk and implement risk minimisation measures (RMMs).

6624 cases reporting 30 655 ADRs following COVID-19 immunisation were received from 27th December 2020 to 31st December 2021. Data available in those cases were compared with data available to EU network at the time when signals were confirmed and minimisation measures were implemented on EU level. 5032 cases, reporting 22 524 ADRs, were assessed as non-serious, and 1592 cases, reporting 8131 ADRs as serious. The most reported serious ADRs, which were listed in the MedDRA Important medical events terms list, were syncope (n=58), arrhythmia (n=48), pulmonary embolism (n=45), loss of consciousness (n=43), and deep vein thrombosis (n=36). The highest reporting rate (number of spontaneously reported cases divided with number of administered doses) had Vaxzevria (0.003), followed by Spikevax and Jcovden (0.002), and Comirnaty (0.001). Availability of vaccine exposure data proved very useful for identifying potential influence of media on reporting rate, and supported signal evaluation, risk contextualization, and safety communication. Potential signals were identified, however, they couldn’t be timely confirmed solely on cases retrieved by SRS. In order to overcome limitations of SRS, active surveillance and post-authorisation safety studies of vaccines should be implemented in Croatia.

Komarci su uzgojeni i sterilizirani u posebnom laboratoriju u Bologni (Italija) a jedinke su neposredno prije ispuštanja označene posebnom bojom kako bi se mogla pratiti distribucija u prostoru i vrijeme preživljavanja. Nakon parenja s domicilnim ženkama jaja ostaju neoplođena. Tijekom 4 tjedana, od 11. srpnja do 1. kolovoza ispušteno je 200000 jedinki u razmacima od sedam dana. Nakon svakog ispuštanja obavljeni su izlovi mužjaka komaraca i to prvi, drugi, četvrti i šesti dan posebnom tehnikom. Istovremeno, u razmacima od sedam dana se pratio udio sterilnih jaja u ukupnom broju položenih jaja primjenom ovipozicijskih klopki. Tijekom provedbe pilot projekta ostale aktivnosti kontrole brojnosti komaraca, larvicidni i adulticidni tretmani su provedeni na uobičajen način kao i prethodnih godina.

Naknadnim izlovima je zabilježen drastičan pad broja ispuštenih mužjaka između drugog i četvrtog dana nakon ispuštanja a udio sterilnih jajašaca se kretao od 6,17 % do 11,18 %. Projekt je potrebno nastaviti i tijekom 2023. godine na istom području uz povećanje broja jedinki koje će se ispuštati i produženje vremena ispuštanja na period od 12 tjedana. Metoda se pokazala provedivom u našim uvjetima ali je potrebno provesti dodatna istraživanja da bi se mogla uspješno primjenjivati u praksi. Šira primjena ove biološke metode bi pridonijela smanjenu korištenja štetnih insekticida u borbi protiv komaraca.

U ovo uključeni su svi bolesnici s dijagnozama streptokokne angine, šarlaha, erizipela te bakterijskog meningitisa i sepse izazvanih streptokokom grupe A koji su prijavljeni u Registar zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) od 2017.-2022. godine. Podatci su se analizirali za cijelo promatrano razdoblje i unutar dvije podskupine: bolesnici prijavljeni prije pandemije COVID-19 u 2017., 2018. i 2019. godine i tijekom tri pandemijske godine, u 2020., 2021. i 2022. godini. Za godinu 2022. korišteni su preliminarni podatci. Također su uključene sve prijave epidemija streptokokne angine i šarlaha od 2017.-2022. godine.

Uočen je značajno veći broj prijavljenih streptokoknih angina, šarlaha i erizipela prije pandemije u odnosu na tri pandemijske godine (p= 0,0086, p=0,0276, p=0,0017). Primjetna je izrazita sezonalnost kod streptokokne angine i šarlaha samo u pretpandemijsko doba. Angina dominira od od rujna do prosinca (p=0,0003), a šarlah od siječnja do ožujka (p= 0,0039). Kod prijavljenih invazivnih oblika bolesti ne postoji značajna razlika u broju prijavljenih bolesnika u dva promatrana razdoblja. Zabilježeno je 35 epidemija streptokokne angine s 277 oboljelih te šest epidemija šarlaha s 51 oboljelom osobom. Najviše epidemija zabilježeno je u vrtićima (33 s 293 oboljelih), u obiteljima (šest s 20 oboljelih) te školama (dvije s 15 oboljelih) što je sukladno dominantnoj dobnoj distribuciji oboljelih. Zaključak: Zabilježen je manji broj streptokoknih infekcija tijekom tri pandemijske godine u odnosu na godine prije pandemije. S obzirom na mogućnosti porasta broja oboljelih zbog reduciranja nefarmakoloških mjera prevencije širenja COVID-19 moguć, treba nastaviti pažljivo nadzirati kretanje streptokokoza. Oboljele od šarlaha i streptokokne angine treba odmah liječiti antibioticima kako bi se ograničilo daljnje širenje i smanjio rizik od potencijalnih komplikacija. Dominirajuća pojavnost vrtićkih epidemija, upućuje na potrebu educiranja zaposlenika vrtića, nadzora pobola od strane vrtićkog zdravstvenog osoblja te brzu komunikaciju s epidemiolozima. Kako se ove bolesti ne mogu prevenirati cijepljenjem, ostaju kontinuiranim izazovom i kliničarima i liječnicima preventivne medicine.

Materijali i metode: U istraživanju su korišteni deidentificirani podaci iz nacionalnog informacijskog sustava hospitalizacija stanovnika SDŽ u Kliničkom bolničkom centru Split. Iz istraživanja su isključeni rodilišni podaci. Provedeno je komparativno presječno istraživanje. Uspoređena su dva različita vremenska razdoblja, predpandemijski (ožujak 2019. do veljače 2020.) i pandemijski (ožujak 2020. do veljače 2021.). PIH su klasificirane u tri kategorije: izbježive cijepljenjem, kronične i akutne bolesti. Pokazatelji su statistički obrađeni.

Rezultati: U predpandemijskom periodu zabilježeno je ukupno 35889 hospitalizacija, od toga 2722 PIH dok je u pandemijskom periodu bilo ukupno 28137 hospitalizacija, od toga 1827 PIH. Ukupne i PIH bile su oba promatrana razdoblja zastupljenije kod muškaraca (51,5%; 52,8%). Relativni rizik za imati bilo koju PIH u pandemijskom razdoblju u usporedi s predpandemijskim je bio 0,67 (95% CI, 0,64-0,71; p=0). Ovo smanjenje rizika bilo je nešto veće veličine od ukupnog smanjenja u stopama hospitalizacija koje nisu bile PIH i COVID-19 (relativni rizik, 0,74; 95% CI, 0,73-0,75; P < 0,001). Smanjenje rizika bilo je u sve tri kategorije PIH izbježive cijepljenjem 0,40 (95%CI, 0,30-0,52; p=0), kronične 0,70 (95%CI, 0,65-0,76; p=0) i akutne 0,67 (95%CI, 0,61-0,75; p=0). Utvrđena su velika smanjenja u relativnom riziku hospitalizacija zbog KOBP (relativni rizik, 0,37; 95% CI, 0,26-0,51; P < 0,001), i astme (relativni rizik, 0,22; 95% CI, 0,09-0,54; P < 0,001), dok je značajno povećanje rizika zabilježeno kod zdjeličnih upalnih bolesti (relativni rizik 10,03; 95% CI, 2,35-42,9; P < 0,001). Obzirom na način otpusta statistički je bio značajno veći rizik da PIH završi smrću u pandemijskom nego u predpandemijskom razdoblju (relativni rizik 1,31; 95% CI, 1,01-1,7; P =0,0197). Zaključak: Istraživanje je pokazalo da je pandemija COVID-19 bila povezana sa smanjenjem ukupnog broja i potencijalno izbježivih hospitalizacija. Jedan od razloga za ove promjene svakako je bila promijenjena organizacija rada unutar cijelog zdravstvenog sustava zbog pandemije COVID-19, no zasigurno i drugi čimbenici na razini pacijenata i bolnica koji su povezani s potražnjom za bolničkim uslugama koje bi trebalo dodatno istražiti.

U terenskom istraživanju Odrednice neodaziva žena na mamografski pregled u sklopu NP strukturiranu anketu ispunile su 243 ispitanice (147 iz ruralnih naselja) koje se nisu odazvale na mamografiju u NP. Razlozi neodaziva podijeljeni su u dvije skupine: objektivna spriječenost (nije dobila poziv, obavila je mamografiju van NP, problem organizacije prijevoza, bolest i dr.) ili subjektivni stavovi (ne želi ići, smatra da je prestara, strah, nemar i dr.).

Objektivne razloge spriječenosti odlaska na mamografiju u NP navelo je 75%, a subjektivne 25% ispitanica. Mamografiju izvan NP, najčešći objektivni razlog neodaziva, obavile su 41 ispitanica iz urbanih i 38 iz ruralnih naselja, χ2(1)=7,33; P=0,006. Poteškoće organizacije prijevoza učestalije su navele ispitanice iz ruralnih (n=28) nego iz urbanih naselja (n=6), χ2(1)=7,9; P=0,005. Ispitanice iz ruralnih naselja učestalije su navele subjektivne stavove kao razlog neodaziva (42 vs. 19; χ2(1)=2,38; P= 0,12), a najčešće subjektivni razlog bio je da ne žele ići na pregled (n=33), učestalije u ruralnim nego urbanim naseljima (25 vs. 8; χ2(1)=3,72; P=0,054). Postoje statistički značajne razlike u razlozima neodaziva između urbanih i ruralnih naselja. Ispitanice u ruralnim naseljima učestalije su navele subjektivne stavove kao razloge neodaziva i organizaciju prijevoza kao objektivnu prepreku odazivu, dok su rjeđe navele da su već bile na mamografiji u odnosu na ispitanice iz urbanih naselja. Potrebno je mamografski pregled u NP učiniti pristupačnijim ženama u ruralnim naseljima organizacijom prijevoza ili dolaskom mobilnog mamografa s ciljem smanjivanja nejednakosti.

Istraživanje je provedeno metodom on-line anketiranja zaposlenika KBC Split. Upitnik je sadržavao sociodemografska pitanja, pitanja vezana uz znanje i stavove o HIV/AIDS-u te razinu stigme i diskriminacije prema oboljelima.

U ovom istraživanju sudjelovalo je 305 ispitanika; 200 zdravstvenih radnika i 105 nezdravstvenih radnika, srednje dob ispitanika iznosila je 35 godina. Srednja vrijednost godina radnog staža je 12 godina, a među ispitanicima je značajno više onih sa srednjom stručnom spremom (p<0,001). Utvrđena je statistički značajno veća razina znanja kod zdravstvenih radnika u odnosu na nezdravstvene (p<0,001). Premda je najveća razinu znanja uočena kod načina prijenosa HIV-AIDS zajedničkim korištenjem igala i šprica pri uzimanju droge (99,02% točnih odgovora), polovica ispitanika smatra da se je HIV može prenijeti ugrizima insekata, suzama, znojem ili slinom, 35% kašljanjem, kihanjem, kontaktom sa suzama zaraženog, a 10% kontaktom tijekom rukovanja, grljenja ili poljupca u obraz. Među ispitanicima su prevladavali oni koji nemaju iskustva u radu s osobama oboljelim od HIV/AIDS infekcije u odnosu na one koji imaju (p<0,001). Premda je većina ispitanika u dosadašnjem obrazovanju imala edukaciju o HIV/AIDS infekciji (p=0,007), dodatna edukacija se smatrala potrebnom (p<0,001). Uočena je niska razina stigme i diskriminacije prema HIV/AIDS oboljelima (p<0,001). Zaključak: Ovo istraživanje je pokazalo da je potrebna kontinuirana izobrazba bolničkih djelatnika o HIV/AIDS infekciji, posebice o načinu prijenosa. Takva edukacija pridonijela bi boljoj skrbi za bolesnike jer značajan dio njih pripisuje širenje ovog virusa različitim oblicima transmisije poput respiratornog ili socijalnog kontakta. Treba nastaviti aktivnosti protiv stigmatizacije i diskriminacije kako bi borba protiv šrenja infekcije HIV-om i skrbi za oboljele, bila još uspješnija.

U radu su korištene prijave zaraznih bolesti NZZJZPGŽ u periodu od 2020. do 2022. godine iz kojih su izvučena imena turista koji su boravili u komercijalnim smještajnim jedinicama Opatijske rivijere na području 4 općine. Metoda korištena pri izradi rada je deskripcija.

Tokom tri pandemijske godine na području Opatijske rivijere zaraženo je 59 turista, 7 vikendaša i 12 sezonskih radnika. 2020 – 14,1 %, 2021 – 48,7 % i 2022 – 37,2 %. 82% ih je boravilo u hotelima a 18% u privatnom smještaju. 102 njihovih kontakata je smješteno u samoizolaciju. Svi zaraženi turisti i njihovi kontakti su odradili period izolacije u svojim smještajnim jedinicama. Jedan sezonski radnik je preminuo od korone. Ni jedan pozitivan slučaj korone nije dospio u medije. Broj zaraženih turista koji su samoinicijativno napustili turističke objekte bez epidemiološke obrade je nepoznat. Zaključak: za uspješno zbrinjavanje tolikog broja oboljelih turista bila je presudna kontinuirana suradnja i komunikacija epidemiološke službe sa hotelskim kućama, lokalnim stožerima civilne zaštite, predstavnicima civilnih vlasti, turističkim zajednicama, udrugama iznajmljivača i dr. institucijama. Stalno prisustvo epidemiologa na terenu i individualni pristup oboljelim turistima je turističkim djelatnicima pružalo dodatnu sigurnost i povjerenje u epidemiološku struku. Ovakvim zajedničkim angažmanom od početnih nesnalaženja uspjelo se odraditi 3 turističke sezone čija djelatnost nije prekinuta unatoč velikim organizacijskim izazovima nezapamćenih u njenoj povijesti uzrokovane jednom zaraznom bolesti.

Deskriptivna analiza (učestalost) podataka iz Registra djece s teškoćama u razvoju (svibanj 2022. – veljača 2023.), spol, dijagnoza, komorbiditet i funkcionalna procjena domena vid, sluh, osnovne kognitivne funkcije, mišićni tonus, emocionalni smetnja i poremećaj spavanja.

Rezultati: Registar djece s teškoćama u razvoju (0-5 godina) počeo je bilježiti prijave sredinom 2022. godine. U deset mjeseci evidentirano je 895 djece s F84 - Pervazivni razvojni poremećaji, odnosno svako šesto dijete u Registru ima dg od PSA. Prijavljen je 721 dječak (80,6%) i 174 djevojčice (19,4%), odnosno omjer dječak:djevojčica je 4,14. Distribucija dijagnoza je Pervazivni razvojni poremećaji F84 (48,6%), Dječji autizam F84.0 (29,6%), Atipični autizam F84.1 (1,5%), Drugi dezintegrativni poremećaj u dječjoj dobi F84.3 (0,2%), Hiperkinetički poremećaj s mentalnim retardacija i stereotipni pokreti F84.4 (0,7%), Aspergerov sindrom F84.5 (3,5%), Ostali pervazivni razvojni poremećaji F84.8 (1,1%) i Pervazivni razvojni poremećaj nespecificiran F84.9 (15,3%). Svako treće dijete ima komorbiditet (31,6%). Najčešće registrirani komorbiditeti su mentalna retardacija (nespecifična 24,0%, umjerena 19,3% i blaga 8,7%), mješoviti specifični poremećaji F83 15,0%, epilepsija G40 7,1% i hiperkinetički poremećaj F90 5,5%. Svako deseto dijete ima lakše do teže poteškoće u funkciji mišićnog tonusa (9,8%). Lakše do potpune poteškoće u funkciji spavanja registrirane su kod svakog petog djeteta (19,1%). Lakši do potpuni problemi s vidom zabilježeni su kod 26 djece (2,9%). Oštećenja sluha registrirana su kod 17 djece (1,9%). Svako treće dijete ima blage do potpune poteškoće u razvoju mišljenja (32,7%). Lakše do potpune poteškoće u emocionalnim funkcijama registrirane su kod svakog trećeg djeteta (32,3%). Zaključak: Prema prvim podacima, prevalencija dece (0-5) u Srbiji je 1:352 dece ovog uzrasta, što je znatno niže od procenjene globalne prevalencije (1,5%), ali je takođe značajno da dijagnoza najčešće se izrađuje nakon osme godine . Ostali podaci (omjer spolova, komorbiditet, funkcionalni poremećaji) u skladu su s globalnom ASD statistikom. Za valjanu procjenu potrebno je imati usklađene dijagnostičke kriterije za ASD s najnovijim međunarodnim kriterijima. Korisno je sudjelovati u međunarodnim studijama prevalencije ili pokrenuti takva istraživanja u regiji Balkana.

Analizirane su prijave zaraznih bolesti iz arhive Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko goranske županije od 1982. do 2022. godine.

Rezultati: Od 1982. do 2022. ukupno je prijavljeno 240 047 zaraznih bolesti bez gripe i Covid-19. Najveći broj prijava zaraznih bolesti je bio 1989. godine (10 680 prijava), a najmanji 2017. godine (4 114 prijava) . U promatranom razdoblju vodene kozice su najčešće prijavljivane zarazne bolesti. Broj prijava nekih zaraznih bolesti se kroz godine nije mijenjao kao na primjer pneumonije, dok se broj prijava bolesti kao tuberkuloza, bacilarna dizenterija značajno smanjivao. Zarazne bolesti kao ušljivost, svrab, helmintoze su na početku promatranog razdoblja učestale, zatim dolazi do smanjivanja broja oboljelih, a zadnjih godina ponovno porast. Zaključak: Zarazne bolesti su stalno prisutne, uz izmijenjenu dinamiku učestalosti Pojavljuju se i nove zarazne bolesti kao COVID-19. Razlozi takvih promjena u učestalosti zaraznih bolesti su raznovrsni. Radi se ili o poboljšanju sanitarno-higijenskih uvjeta, o uvođenju cijepljenja protiv određenih zaraznih bolesti, o globalizaciji, intenzivnom prometu robe, usluga i ljudi, pojavi novih, do tada nepoznatih uzročnika. U svakom slučaju, epidemiologija zaraznih bolesti je uvijek aktualna, puna iznenađenja i izazova.

Rad slijedi metode deskriptivne epidemiologije i uzima u obzir broj epidemiologa na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini i trendove tijekom prve četvrtine 21. Stoljeća. Prikazana je raspodjela s udjelima poslova na kojima rade epidemiolozi u suodnosu s udjelima materijalne osnove na kojima se provodi doktrina promicanja zdravlja u sustavu organizacije zavoda za javno zdravsztvo u Hrvatskoj, na područjima zaštite od zaraznih bolesti, nadzora nad kvalitetom hrane i okoliša, i utjecaja na socijalnu medicinu, zdravstveno prosvjećivanje i organizaciju zdravstvene zaštite. Rad je zasnovan na dostupnim podatcima iz sustava HZJZ, regionalnih i lokalnih zavoda za javno zdravstvo.

Rezultati ukazuju na promjenu trendova, i smanjenje broja i utjecaja epidemiologa na formiranje i provedbu javnozdravstvenih politika tijekom prve četvrtine 21. stoljeća u svim temeljnim djelatnostima u sustavu zavoda za javno zdravstvo. Udio iz kojeg se sustav financira iz riznica vlasnika ustanova u kojem rade epidemiolozi je ustaljen na vrlo niskoj razini od otprilike 3 posto iz državne riznice koja se odnosi na zdravstvo. Zaključno, upravo doktrina prevencije bolesti i promicanja udravlja i dostupni izvori za popunjavanje materijalne osnove za rad epidemiologa pružaju moguću osnovu za obnovu i iskorake epidemiološke struke u narednom razdoblju. Na ovim se osnovama iskazuje potreba usuglašenog strategijskog opredjeljenja epidemiološke struke i načela zastupanja stručnih stavova pred zakonodavnim, predstavničkim i izvršnim tijelima vlasti.

U sklopu aktivnosti EU projekta “Sustav za detekciju i praćenje kretanja zagađenja zraka u urbanim područjima” odobrenog u sklopu poziva: “Povećanje razvoja novih proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja i razvoja - faza II“, Europskog fonda za regionalni razvoj, Operativni program: Konkurentnost i Kohezija 2014. - 2020., kod poziva: KK.01.2.1.02. Tijekom aktivnosti istraživanja i razvoja provedena je integracija baza podataka s 56 postaja za praćenje kvalitete zraka različitih kategorija. U novorazvijenom pilot web sučelju s najvišim razinama sigurnosti za dionike s dodijeljenim ovlastima, vrše se usporedbe rezultata mjerenja indikatora kvalitete zraka s referentnih postaja i postaja drugih kategorija uključivo i automatiziranih mjernih stanica/senzora tj. postaja inovativnih/indikativnih mjerenja putem IoT tehnologija u gradu Zagrebu. Razvijenim osnovnim i naprednim statističkim funkcionalnostima vrše se ocjene sukladnosti u odnosu na zakonodavni okvir za zaštitu zraka ali i preventivne preporučene vrijednosti sukladno Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i prijedlogu novog zakonodavstva na razini EU, s posebno naglašenim ciljem zaštite i zdravlja i okoliša.

Razvijene su funkcionalnosti unapređenja sustava praćenja kvalitete zraka u Gradu Zagrebu, matematički model predikcije i korelacije, algoritam za software modul, te provedena laboratorijska validacija ključnih dijelova za aplikaciju "AirQ Hot-Spot prediction". Za razdoblje od 2020. – 2021. godine utvrđena je usklađenost vrijednosti utvrđenih na referentnim postajama u odnosu na postaje indikativnih/inovativnih mjerenja. Unatoč utvrđenoj sukladnosti sa zakonodavnim okvirom, utvrđeno je odstupanje prosječnih godišnjih vrijednosti medijana ('5 - '95 percentila) 2018-2021: PM10 (31,5 (27,7 -34,0); 26,5 (22,20 - 30,70); 24,0 (23,00-28,00); 25,5 (24-29,3)) i PM2,5 čestica (22,0 (21,1-23,8); 19 (16,3-21,7); 17 (16,1-19,7); 18 (17,1-19,8) u odnosu na preventivne preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (15 i 5 µg/m3). Usporedbom s najavljenim strožim zakonodavnim okvirom i preventivnim preporukama biti će moguće pravovremeno preventivno postupanje i planiranje korištenjem predviđanja kretanja onečišćenja zraka i utvrđenog utjecaja vrijednosti inhalabilnih lebdećih čestica na zdravstvene ishode. Pilot aktivnosti imaju značajan doprinos u budućem razvoju strateški prepoznatog i sveobuhvatnog zdravstveno-ekološkog IT sustava s ciljem razvoja funkcionalnosti za procjene utjecaja i rizika za zdravlje radi onečišćenja iz okoliša.

Vršnjačka edukacija je model neformalnog učenja korišten u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, ali nedovoljno primjenjivan u promicanju zdravlja, posebno usvajanju zdravih stilova života mladih kao prevencije nastanka kroničnih masovnih bolesti kasnije, tijekom života. Vršnjački edukatori mogu biti učinkoviti uzori mladim adolescentima promičući zdrave obrasce ponašanja, pomažući u stvaranju i jačanju društvenih normi koje podupiru sigurnija ponašanja, a također služe kao istinit i pristupačan izvor zdravstvenog obrazovanja unutar i izvan učionice. Debljina, navika pušenja i nedostatak tjelesne aktivnosti u djece i mladih su značajni javnozdravstveni problemi u Hrvatskoj. Studenti medicine, ali i drugih zdravstvenih studija trebaju znatno više biti uključeni u neformalno učenje u vidu vršnjačkih edukacija, bilo kao edukatori edukatora ili kao provoditelji edukacija u razredima. Oni, kao budući zdravstveni djelatnici su kompetentni jasno i nedvosmisleno prenijeti adolescentima kvalitetne zdravstvene informacije te utjecati na usvajanje zdravih navika i zaštitnih životnih stilova.

Prema dostupnim podatcima iz literature, vidljiv je pozitivan učinak vršnjačkih edukacija na mlade u smislu usvajanja zdravih životnih navika. Studenti zdravstvenih profila su nedovoljno korišteni u promicanju zdravlja, u prvom redu promicanju zdrave prehrane, fizičke aktivnosti i prestanka (nezapočinjanja) pušenja. Takav oblik neformalnog učenja, koji bi provodili budući medicinari predstavlja intervenciju koja može biti jedna od polazišnih točaka u smanjenju morbiditeta i mortaliteta od kroničnih masovnih bolesti u Hrvatskoj.

U ovom prikazu korišteni su podatci informatičkog programa Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke Ministarstva zdravstva za grad Zagreb te podatci rutinske zdravstvene statistike Registra za rak HZJZ i podaci o smrtnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo/ Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Isti su prikazani metodama deskriptivne epidemiologije.

Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke (NPP) provodi se od 2006. godine na razini Republike Hrvatske. Uz praćenje pobola i smrtnosti od raka dojke, tijekom svih godina i ciklusa kontinuirano se provodi kontrola kvalitete provedbe istog na svim razinama pa tako i na razini mamografskih jedinica i nalaza mamografije. Za ocjenu mamografskih nalaza u probiru RH koristi se BIRADS klasifikacija. Ona je nešto kompliciranija, no preciznija što se tiče postotka vjerojatnosti. Vremensko razdoblje provedbe šest ciklusa NPP-a jest od listopada 2006. – ožujka 2021. godine, u sklopu istih u gradu Zagrebu napravljeno je 261.850 mamografija. Nalazi ocijenjeni BIRADS ocjenom 1 / 2 čine većinu mamografskih nalaza 78,7 – 83,8%. Nasuprot tome visoko suspektni nalazi (BIRADS 4 / 5) kretali su se u rasponu 0.9 – 1.3 %. Nalazi ocjenjeni BIRADS 0/ 3 također se smatraju abnormalnima, te zahtijevaju dopunsku obradu. Jedan su od ciljeva praćenje kontrole kvalitete i unaprjeđenja iste jest pojačano praćenje navedenih u smislu točnije prosudbe i daljnjeg djelovanja. Tijekom navedenog razdoblja nalazi ocijenjen ocjenama BIRADS 0/ 3 smanjeni za prosječno za 46% odnosno 17%. Zaključak Kontrola kvalitete mamografskog probira, uz kontinuiranu edukaciju osoblja i relevantnu opremu koja će pridonijeti kvaliteti mamografskih snimaka temelj su daljnjeg unaprjeđenje provedbe Nacionalnog programa, a samim time i njegove uspješnosti.

Data on UUC mortality and morbidity were analyzed. Indirect standardization was employed on data comparison by calculating standardized mortality ratio and morbidity ratio.

Our study results showed the specific mortality rate in the endemic area to be 26.3-fold and 7.3-fold the rate recorded in Croatia and Brod-Posavina County, respectively. The mean standardized mortality ratio obtained by indirect standardization yielded an 8-fold and 32-fold risk of death from UUC in the endemic area vs. Brod-Posavina County and Croatia as a whole, respectively. These data revealed the specific morbidity in the Croatian endemic area and Brod-Posavina County to be 13.95-fold and 3.78-fold the morbidity recorded at the national level, respectively. The standardized morbidity ratio also showed the risk of developing UUC in the Croatian endemic area to be 3.75-fold the risk in Brod-Posavina County and 16.4-fold the risk in Croatia.

Ovo presječno istraživanje stavova i uvjerenja provelo se u ambulantama školske medicine u Splitu. Podatci o sociodemografskim značajkama roditelja, zdravstvenom stanju djeteta, cjepnom statusu, izvorima informacija te stavovima roditelja o cijepljenju prikupili su se validiranim upitnikom.

Ukupno je 1090 roditelja sudjelovalo u istraživanju, pretežno majke (82%). Po programu obvezne imunizacije 83,4% djece anketiranih roditelja je potpuno cijepljenjo, a njih 2,6% je cijepljeno i dodatnim, neobaveznim cjepivima. Među odbijenim ili odgođenim cjepivima najzastupljenije je cjepivo protiv ospica. Opći stav roditelja prema cijepljenju pozitivan je u 59,4% ispitanika, a neodlučan 38,8% ispitanika. Da su cjepiva sigurna i učinkovita, smatra 64,1% roditelja. Međutim, samo 61,2% roditelja misli da bi cijepljenje trebalo ostati obvezno. Da se ukine obavezno cijepljenje svega 44,9% roditelja bi nastavilo cijepiti svoju djecu. Roditelji informacije o cijepljenju djeteta najčešće traže kod svog liječnika (88,4%), a manji broj njih u medijima (4,3%). Zaključno, iako većina roditelja predškolaca u Splitu ima pozitivne stavove i znanje o cijepljenju, cjepni obuhvati su ispod onih koji bi osigurali kolektivnu imunost. Zdravstveno prosvjećivanje roditelja bi pomoglo izgradnji pozitivnijih stavova o cijepljenju. Kontinuirana izobrazba samih liječnika o cijepljenju te organizacija posla koja bi im omogućila da posvete više vremena komunikaciji s roditeljima i njihovom informiranju, pojašnjenju nekih upita i uklanjanju dvojbi, mogla bi vratiti povjerenje dijela građana u medicinu i medicinske postupke.

koristili smo retrospektivnu analizu epidemioloških podataka prikupljenih iz kartona cijepljenih osoba, prijava zaraznih bolesti, dopunskih obrazaca, iz Zdravstveno statističkih ljetopisa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, te iz popisa stanovništva Državnog zavoda za statistiku RH 2001.,2011. i 2021.godine.

u promatranom razdoblju u ZZJZ MŽ je primarno cijepljeno 344 osoba, 306 muškaraca (88,9%) te 38 žena (11,1%). Docijepljeno je ukupno 146 osoba, 142 muškarca (97,3%) i 4 žene (2,7%). Prvo docjepljivanje obavilo je 127 osoba, drugo 16 osoba, treće dvije osobe te četvrto docjepljivanje 1 osoba, što ukazuje da se samo manjim dijelom slijedi preporučeni razmak za docjepljivanje. Od KME je u tom periodu u MŽ oboljelo 88 osoba, 60 muškaraca (68,2%) i 28 žena (31,8%), a u RH 493 osobe. Prosječna godišnja gruba stopa incidencije KME u MŽ iznosi 3,9/100.000 stanovnika, a u RH iznosi 0,6/100.000 stanovnika. Cijepljenje protiv KME je neobavezno, provodi se s tri doze kao primarno te docjepljivanje jednom dozom nakon tri godine, a kasnije svakih 3-5 godina. Iako se cijepljenje preporučuje svim osobama koje pripadaju rizičnim skupinama i češće su izložene ubodu krpelja, u MŽ se najčešće cijepe samo djelatnici koji su profesionalno izloženi, i to djelatnici komunalnih i vodovodnih poduzeća, šumarski, policijski i veterinarski djelatnici. U promatranom razdoblju je u prethodnih pet godina nešto povećan interes za cijepljenjem protiv KME, a istovremeno je primijećen pad incidencije oboljelih od KME. Gotovo 90 % cijepljenih od KME su muškarci, koji su zaposleni u tvrtkama gdje su profesionalno izloženi. U istom razdoblju je i oboljelo više muškaraca (oko 70%) od žena (oko 30 %) a čemu je isto vjerojatno razlog što su profesionalno više izloženi ubodu krpelja. Obzirom da su grube stope incidencije KME u MŽ puno veće nego u RH, potrebno je uložiti još više truda u edukaciju pučanstva, posebice osoba s većim rizikom izlaganja krpeljima te potrebi cijepljenja kao jednoj od najefikasnijih metoda zaštite.

Izvor podataka su zaprimljene prijavnice zaraznih bolesti u Djelatnosti za epidemiologiju ZZJZ Međimurske županije, prijave oboljenja iz NAJS programa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Za obradu podataka korišteni su podaci Državnog zavoda za statistiku, Popis stanovništva Republike Hrvatske iz 2001., 2011., 2021. godine. Podatci su obrađeni deskriptivnom epidemiološkom metodom.

REZULTATI U promatranom razdoblju u MŽ prijavljeno je ukupno 13408 streptokoknih bolesti. Streptokokna angina čini udio od 73%, skarlatina 17%, a erizipel 10%. Udio streptokoknih bolesti u ukupnom broju zaraznih bolesti ( bez gripe) iznosi 30%. Od streptokokne angine je prosječno oboljelo 486 osoba godišnje, a zabilježen je veći broj oboljelih 2008.g ( 739 oboljelih), 2016. g ( 1084 oboljelih) i 2019. g ( 729 oboljelih). Od skarlatine je oboljelo prosječno 117, a od erizipela 68 osoba godišnje. Prosječna gruba stopa incidencije za anginu u MŽ iznosi 431/100000, za skarlatinu 102/100000, a za a erizipel 59/100000. Dobno specifične stope incidencije (dss) za anginu i skarlatinu najviše su u dobi 0-6 godina ( za anginu 2934/100000, za skarlatinu 1031/100000), dok je za erizipel najviša u dobnoj skupini iznad 60 godina ( 168/100000). Od angine je oboljelo 47% osoba muškog i 53 % osoba ženskog spola. Skarlatina je zabilježena u 54% osoba muškog i 46% osoba ženskog spola. Udio oboljelih žena od erizipela iznosi 59 %, a muškaraca 41%. ZAKLJUČAK U MŽ vidljiv je trend rasta broja oboljelih od streptokokne angine te pojava povećanog broja oboljelih svakih nekoliko godina. Skarlatina i erizipel pokazuju blagi pad broja oboljelih. Dobno specifične stope incidencije pokazuju da od angine i skarlatine najčešće obolijevaju djeca u dobnoj skupini 0-6 godina i 7-14 godina, a od erizipela u dobi iznad 60 godina. Od angine i skarlatine podjednako obolijevaju oba spola, češće u hladnije doba godine dok se erizipel češće javlja u žena u toplije doba godine.

Različite brošure, plakati, letci i videozapisi korisni su u edukacije ljudi o važnosti cijepljenja. Web stranice i elektronički mediji mogu se koristiti za objavljivanje informacija o cijepljenju, preporukama za cijepljenje i za odgovaranje na pitanja o cijepljenju. Kriza sustava cijepljenja povezana je sa povećanom dostupnošću informacija od strane opće populacije i smanjenim autoritetom zdravstvenih djelatnika. Protivnici cijepljenja koriste alternativne internetske stranice koje nemaju nikakvu znanstvenu osnovu te društvene mreže i forume gdje mogu vidjeti nečiji govor ili razmišljanje. Zagovornici cijepljenja vjeruju znanosti te čitaju znanstvene članke, imaju povjerenja u zdravstvene ustanove i u zdravstvene radnike. Različite kampanje zdravstvenih djelatnika i organizacija koje se bave javnozdravstvenim radom od ključne su važnosti u promociji cijepljenja.

Zdravstveni djelatnici trebaju biti obrazovani i informirani o najnovijim spoznajama i smjernicama o cijepljenju kako bi mogli pružati pouzdane informacije o istome. Stavovi zdravstvenih djelatnika moraju biti temeljeni na znanju za što je potrebna kontinuirana edukacija od strane stručnjaka i stalno prikazivanje javnozdravstvene dobrobiti od cijepljenja. Ujedno bi svi zdravstveni djelatnici trebali biti primjer dobre prakse u smislu vlastitog cijepljenja i cijepljenja svoje vlastite djece kako bi svojim primjerom promovirali dobrobiti cijepljenja među svojim kolegama i cijelom zajednicom. Jačanje komunikacijskih vještina zdravstvenih radnika i ulaganje u komunikaciju u masovnim medijima značajno će pridonijeti boljoj procijepljenosti stanovništva. Zdravstveni djelatnici iznimno su važan izvor informacija o cijepljenju, a njihova aktivna uloga u promociji cijepljenja može povećati povjerenje korisnika u cijepljenje te povećati stope cijepljenja u općoj populaciji.

Materijali i metode: Najčešće korisnici individualno pristupaju Savjetovalištu, moguć je i grupni rad te e-savjetovanje. U individualnom radu koriste se dijetetičke i antropometrijske metode procjene nutricioniste, te po potrebi, procjena i mišljenje naših liječnika i psihologa. U grupnom radu naglasak je na usvajanju zdravih životnih navika kroz razne radionice unutar zajednice i suradnji s odgojno-obrazovnim ustanovama, klubovima umirovljenika, sportskim klubovima, udrugama i medijima. Savjetovalište je integrirana djelatnost NZZJZIŽ u čijem radu sudjeluju nutricionisti, liječnici raznih specijalnosti, psiholozi.

Rezultati: Trenutno Savjetovalište je oganizirano u osam gradova i jednoj općini u Istri što je doprinijelo većoj dostupnosti usluge našim žiteljima (2017. Pula, 2018. Labin, Pazin i Rovinj, 2019. Buje, Buzet, Poreč, 2022. općina Kanfanar, a 2023. grad Novigrad). Broj nutricionističkih savjetovanja zbog pandemije je u padu. Najčešći razlozi dolaska kod oba spola bili su želja za mršavljenjem (56 %), razni zdravstveni problemi (29 %), te poboljšanje kvalitete prehrane (13 %). Rijeđe se dolazilo zbog dobivanja na tjelesnoj masi (1 %) i poremećaja u prehrani (1 %). Zamijećeno je da se smanjuje broj dolazaka zbog mršavljenja a postupno povećava broj dolazaka zbog zdravstvenih problema i poboljšanja kvalitete prehrane. Raste potreba za psihološkim savjetovanjima. Zaključak: U cilju promicanja i unapređenja zdravlja, te prevencije bolesti i ublažavanja zdravstvenih tegoba i nadalje je potrebno razvijati usluge savjetovališnog rada po principu multidisciplinarnosti. Vrednovanje ovog načina rada svakako bi trebalo postojati na lokalnoj i nacionalnoj razni.

NZJZ SDŽ , u suradnji s gradom Solinom, odlučio je da se sve komponente Projekta implementiraju u Solinu koji već godinama najmlađi grad u RH i koji bi svojim primjerom trebao poslužiti kao primjer dobre prakse. Stoga je i smo predstavljanje i početak projekta upriličen u Solinu. Tijekom proteklog razdoblja od početka provedbe Projekta u Solinu je određena i uređena hodačka staza, uređen je i opremljen park u središtu grada a dvije tvrtke s područja grada Solina . „Cemex“ i „Ad plastik“ uspješno su zadovoljile sve kriterije i dobile naziv „ Tvrtke prijatelj zdravlja“. U gradu Solinu redovito se odvijaju javnozdravstvene aktivnosti kojima se prigodno obilježavaju razni događaji u svrhu promicanja zdravih životnih navika i očuvanja zdravlja.

Implementacija svih komponenti Projekta u jednom gradu poslužila je kao primjer dobre prakse i održivosti Projekta i nakon njegovog završetka.

U siječnju 2023. godine Služba za epidemiologiju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Istarske županije u tri je navrata (07.01., 18.01. i 27.01.) dobila dojavu od nadležnog mikrobiologa o pozitivnoj hemokulturi na beta hemolitički streptokok grupe A kod pacijenata hospitaliziranih u Općoj bolnici Pula. Odmah po dojavi poduzete su odgovarajuće protuepidemijske mjere. Obiteljskim kontaktima uzet je bris ždrijela i nosa na bakteriološku pretragu te je odmah započeta kemoprofilaksa. U sva tri slučaja bilo je pozitivnih obiteljskih kontakata na beta hemolitički streptokok grupe A. Sva tri pacijenta bila su muškog spola, u dobi od 39 godina, 63 godine i 72 godine. Bolest se kod svih prezentirala na nespecifičan način i završila je kao toksični šok sindrom sa smrtnim ishodom.

U siječnju 2023. godine u Istarskoj županiji dogodilo se neuobičajeno grupiranje teškog oblika streptokokne bolesti sa smrtnim ishodom. U istom periodu je u Službi za mikrobiologiju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Istarske županije laboratorijski potvrđen višestruki porast broja pozitivnih brisova s istim uzročnikom. Signal povećane cirkulacije beta hemolitičkog streptokoka grupe A (angina, šarlah, sepsa i toksični šok sindrom) uočen je istovremeno i u drugim dijelovima Republike Hrvatske, u nekim zemljama Europske Unije, te u SAD. Ta situacija pokazuje važnost praćenja svih oblika streptokokne bolesti u realnom vremenu, te promptno provođenje protuepidemijskih mjera.

Istraživanjem su obuhvaćeni djelatnici NZJZ SDŽ koji su u razdoblju 01.03.2020.-01.03.2022. bili u radnom odnosu s ugovorom na određeno i/ili neodređeno vrijeme i koji su ispunili anketni upitnik i dali informirani pristanak. Osim podataka dobivenih anketiranjem ispitanika, u istraživanju se dodatno provjeravala točnosti anketnih podataka pri čemu su korišteni službeni elektronički podatci Službe za mikrobiologiju Zavoda (podatci o provedenim testovima, PCR ili BAT), te elektronički podatci Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Zavoda. Rezultati istraživanja prikazani su deskriptivno kao apsolutni brojevi i udjeli

Od 300 zaposlenika NZJZ SDŽ 20% je ispunilo anketni upitnik. Rezultati ukazuju da se dinamika obolijevanja podudarala s dinamikom obolijevanja u općoj populaciji te da se kod oboljelih uglavnom radilo o blažoj do umjerenoj kliničkoj slici u kojoj su dominirali simptomi općeg infekcioznog sindroma ( glavobolja, temperatura, bol u mišićima) umor i gubitak njuha i okusa. Klinička slika i broj simptoma ovisila je o VOC tipu virusa koji je prevladavao u trenutku obolijevanja. Iako je bilo za očekivati da su djelatnici Zavoda za javno zdravstvo SDŽ bili u većem riziku za obolijevanje od COVIDA 19 s obzirom na vrstu poslova i izloženost ovo istraživanje je pokazalo da dinamika i broj oboljelih kao ni klinička slika nisu odudarali od one u općoj populaciji.

NZJZ SDŽ , u suradnji s gradom Solinom, odlučio je da se sve komponente Projekta implementiraju u Solinu koji već godinama najmlađi grad u RH i koji bi svojim primjerom trebao poslužiti kao primjer dobre prakse. Stoga je i smo predstavljanje i početak projekta upriličen u Solinu. Tijekom proteklog razdoblja od početka provedbe Projekta u Solinu je određena i uređena hodačka staza, uređen je i opremljen park u središtu grada a dvije tvrtke s područja grada Solina . „Cemex“ i „Ad plastik“ uspješno su zadovoljile sve kriterije i dobile naziv „ Tvrtke prijatelj zdravlja“. U gradu Solinu redovito se odvijaju javnozdravstvene aktivnosti kojima se prigodno obilježavaju razni događaji u svrhu promicanja zdravih životnih navika i očuvanja zdravlja.

Implementacija svih komponenti Projekta "Živjeti Zdravo" u jednom gradu poslužila je kao primjer dobre prakse i održivosti Projekta i nakon njegovog završetka.

Materijali i metode: podaci NZZJZIŽ o organizaciji i provedbi cijepljenja, dnevna izvješća cijepitelja te podaci eVaca

Rezultati: Osobitost organizacije cijepljenja u IŽ je u tome što je većina cijepljenja provođena na punktovima u sedam gradova, u ustanovama i na terenu, a manje se cijepilo u ordinacijama i ljekarnama. Prema očekivanom broju zainteresiranih mijenjana je veličina prostora punktova. Podršku organizaciji pružili su volonteri Crvenog križa, komunalni redari, gradski stožeri i vatrogasci. U domovima socijalne skrbi cijepljenje je provodio NZZJZIŽ uz podršku tzv. domskih liječnika i Nastavnog zavoda za hitnu medicinu IŽ (NZHMIŽ). Županijske zdravstvene ustanove provele su cijepljenje vlastitih radnika. Cijepljenje starijih osoba i kroničara na punktovima Istarskih domova zdravlja provođeno je uz prethodno naručivanje preko obiteljskih liječnika. Krajem travnja 2021. počelo je cijepljenje turističkih radnika u prostorima velikih tvrtki te cijepljenje radnika državnih i javnih službi. U svibnju 2021. preko Hrvatske gospodarske i Obrtničke komore IŽ informirane su tvrtke o načinu prijave zainteresiranih radnika, a preko turističkih zajednica privatni iznajmljivači. Provođeno je usmjeravanje zainteresiranih na cijepljenje u najbliže punktove. Sredinom lipnja 2021.g. pokrenuti su javni pozivi na punktovima i po općinama. Cijepljenje alergičara provođeno je uz podršku NZHMIŽ (prvom dozom je organizirano cijepljeno 1.189 alergičara). U domovima socijalne skrbi (32 doma) cijepljeno je prvom dozom 1.453 korisnika i 443 djelatnika, drugom dozom 1.421 korisnika i 391 djelatnika, prvim boosterom 950 korisnika i 183 djelatnika, drugim boosterom 230 korisnika i 3 djelatnika. U velikim turističkim tvrtkama cijepljeno je 4.894 prvih, 4.322 drugih i 879 prvih booster doza. Završilo je cijepljenje (podaci iz eVaca) 73,1% odraslog odnosno 62,3% ukupnog stanovništva. Zaključak: uspjehu cijepljenja u IŽ doprinijela je dobra organizacija i kontinuirano dostupno cijepljenje kroz punktove u sedam gradova te podrška medija u promoviranju i pozivanju na cijepljenje.

U 2019. godini proveden je Program „Model uspješnog starenja - karakteristike dugovječnosti u korisnika domova za starije osobe u Gradu Zagrebu“. Uvidom u medicinsku dokumentaciju korisnika obuhvaćenih antropološkim istraživanjem u 2007. godini „Kompleksna obilježja i zdravlje stanovništva od djetinjstva do duboke starosti" utvrđena je funkcionalna sposobnost, vodeće kronične bolesti i broj propisanih lijekova u periodu od 2009. do 2018. godine.

Prikupljeni su podaci za 250 korisnika duboke starosti u domovima za starije osobe Grada Zagreba i Zagrebačkoj županiji. U prvoj godini promatranog razdoblja bilo je 23% muškaraca i 77% žena, a u 2018, zadnjoj godini istraživanja, 17% muškaraca i 83% žena. Prosječna starost korisnika kretala se od 88 do 97 godina. Prosječan broj utvrđenih bolesti i propisanih lijekova raste s godinama promatranja odnosno s dobi ispitanika. Funkcionalna sposobnost mjerena stupnjevima pokretnosti i samostalnosti tijekom promatranog razdoblja smanjuje se s povećanjem dobi. Analiza utvrđenih bolesti kod ispitanika pokazala je da su u svim godinama promatranja vodeće bolesti cirkulacijskog sustava. Na drugom mjestu do 2017. godine nalaze se mentalni poremećaji, a od 2017. bolesti mišićno-koštanog sustava. Na trećem mjestu do 2017. nalaze se bolesti mišićno-koštanog sustava, a od 2017. godine mentalni poremećaji. Rezultati istraživanja pokazuju da kod dugovječnih osoba kasnije nastupa smanjenje funkcionalne sposobnost, imaju manji broj utvrđenih kroničnih bolesti te manji broj propisanih lijekova. Najdugovječniji ispitanici, odnosno korisnici domova za starije osobe koji su bili živi u zadnjoj godini promatranja, imaju duže očuvanu funkcionalnu sposobnost te kasniju pojavu multimorbiditeta i polipragmazije, a time i veću kvalitetu života.

Gruba učinkovitost cjepiva izračunata je korištenjem test negativne case-control studije. Ispitanici su bili pojedinci svih dobnih skupina bez kontraindikacija za cijepljenje protiv gripe koji su se javili svom liječniku obiteljske medicine pojave simptoma nalik gripi (engl. influenza-like illness, ILI). Nakon isključivanja ispitanika koji nisu zadovoljili kriterije uključivanja, uključeno je 73 ispitanika, od toga 23 slučaja i 50 kontrola. U sezoni je prevladavala gripa A, podtip H3N2.

Test negativna case-control studija provedena u ordinacijama liječnika obiteljske medicine u Hrvatskoj u sezoni 2021./2022. upućuje na visoku učinkovitost sezonskog cjepiva protiv gripe tipa A(H3N2) kod osoba svih dobnih skupina koje se javljaju svojim liječnicima zbog simptoma nalik gripi. Zbog malog broja ispitanika i niskih obuhvata cijepljenja dobivena je samo gruba učinkovitost cjepiva koja je za A(H3N2) iznosila 79,3 % (95% CI: -47,4; 100) bez mogućnosti prilagođavanja po čimbenicima posredne povezanosti. Kao i u prijašnjim sezonama, zbog širokog 95 % intervala pouzdanosti kao i malenog uzorka potreban je oprez kod interpretacije rezultata. Rezultati dobiveni istraživanjem u Hrvatskoj „združuju“ se (engl. pooling) s podacima iz drugih europskih zemalja kroz I-MOVE mrežu (engl. Integrated Monitoring of Vaccines in Europe) da bi se dobio bolji uvid u učinkovitost sezonskog cjepiva protiv gripe, te na tome temeljile buduće preporuke za cijepljenje.

Metoda probira za rano otkrivanje raka debelog crijeva bio je Guaiac Fecal Occult Blood Test (gFOBT). Ciljna populacija je asimptomatska populacija s prosječnim rizikom, u dobi od 50 do 74 godine. Osobe koje su pozitivne na gFOBT pozvane su putem pošte na kolonoskopski pregled u Klinički bolnički centar Osijek. Tijekom kolonoskopije uklanjaju se premaligne lezije i uzorci se šalju na histopatološku analizu. Rezultati pretraga, kolonoskopije i upitnika prikupljaju se i unose u Županijskom zavodu za javno zdravstvo i Zavodu za gastroenterologiju i hepatologiju Kliničke bolnice Osijek.

Do ožujka 2023. je provedeno 4 ciklusa pozivanja osoba, a u tijeku je 5.ciklus. Stopa odaziva je u prvom ciklusu bila 20,3%, a u slijedećim ciklusima se kretala oko 18,8%. Udio pozitivnih je u padu od prvog ciklusa (8,5%), drugog (2,8%) do petog ciklusa gdje je zabilježen udio od 0,8%. Odaziv žena je u svim ciklusima bio veći od odaziva muškaraca. Najveći odaziv žena je bio u prvom ciklusu pozivanja (22,2%), a nakon toga se kretao oko 20%. I kod žena je smanjen udio pozitivnih testova od prvog ciklusa kada je iznosio 6,6% na 0,5% u petom ciklusu. Najveći odaziv muškaraca je bio u prvom ciklusu (18,1%) dok se u slijedećim ciklusima stopa odaziva kretala oko 17%. Udio pozitivnih testova na nevidljivo krvarenje u stolici smanjio se sa 11,2% (prvi ciklus) na 1,0% (peti ciklus). Odaziv na FOBT je u našoj županiji nezadovoljavajući, stopa odaziva se smanjila u odnosu na početni ciklus pozivanja. Pronađeno je 168 karcinoma; gotovo dvostruko više kod muškaraca nego kod žena. Odaziv je veći kod žena, a veći je broj muškaraca s malignim i premalignim promjenama u odnosu na žene. S obzirom na to da se pozivu odazvala tek jedna petina stanovništva, gruba procjena je da je u ukupnoj populaciji peterostruko veći broj oboljelih od malignih i premalignih lezija. Prikazani rezultati bi trebali poslužiti za prilagodbu pristupa ciljnoj populaciji kako bi se povećao odaziv u Nacionalni program.

Pregledale su se sve usvojene promjene Zakona, vezane za javno zdravstvo i prevenciju bolesti, a s tim, direktno ili indirektno, vezane za rad i ulogu ZZJZ-a u organizaciji zdravstvene zaštite u RH. Uvođenje "sestrinskih savjetovališta za kronične bolesti" u okviru Doma zdravlja. Uvođenje antidoping mjera, kao jedne od djelatnosti iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Uvođenje koordinativne i zapovjedne uloge Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u slučaju nastupanja posebnih okolnosti (epidemije tipa COVID-a i sl.), te uvođenje Službe za medicinu rada na razini županijskih ZZJZ.

Uvođenjem "sestrinskih savjetovališta" u potpunosti je zapostavljena i zaboravljena uloga Odjela za nezaraznu epidemiologiju ili Službe za javno zdravstvo ZZJZ-a koje to trebaju imati, ali na razini liječnika, što bi se pokazalo i efikasnije i kvalitetnije. Uvođenje "antidoping kontrole" na HZJZ sigurno je dobra promjena, ali i četiri velika hrvatska Zavoda: Zagreb, Split, Rijeka i Osijek imaju opremljene laboratorije i djelatnike, te je šteta što to nije prošireno barem i na njih. Zapovjedna i koordinativna uloga HZJZ-a bila je nužna i ranije, ali je šteta što nije uveden "PIRAMIDALNI SUSTAV" nadzora i upravljanja, jer četiri velika hrvatska zavoda, u izvanrednim slučajevima, mogu biti nadzor i koordinacija manjim zavodima u svojoj okolini, te za njih raditi pretrage i poslove koje oni ne mogu. Možemo se podijeliti na četiri područja koje veliki zavodi mogu pokrivati, a da se i dalje poštuje centralni sistem odlučivanja. Uvođenje Službe za medicinu rada na razini županijskih ZZJZ, može izgledati interesantno, ali zahtjeva dugi vremenski rok uspostave (nema educiranog kadra na tržištu - liječnika spec. medicine rada i opreme). Financijska isplativost je upitna zbog velike tržišne konkurencije privatnih liječnika, ali i Domovi zdravlja imaju svoje Medicine rada - tržišna konkurencija dvije županijske ustanove malo je nejasna. Dali je netko napravio dobre cost-benefit i cost-effectiveness analize, prije donošenja ovakvih odluka, nije baš jasno.

Praćenje teških akutnih respiratornih infekcija (SARI, engl. Severe Acute Respiratory Infections) uspostavljeno je u dvadesetak europskih država u sklopu projekta Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC). U Hrvatskoj se provodi od 1. veljače 2021. godine u Kliničkom bolničkom centru Split u suradnji sa Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i Nastavnim zavodom za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Definicija SARI slučaja uključuje stanje koje zahtijeva hospitalizaciju, a praćeno je barem jednim sistemskim simptomom ili znakom (febrilitet, malaksalost, glavobolja, mialgija ili pogoršanje općeg stanja) i barem jednim respiratornim simptomom ili znakom (kašalj, otežano disanje ili kratkoća daha, tahipneja) koji su počeli unutar 14 dana prije hospitalizacije. Anketnim upitnikom prikupljaju se opći podatci o bolesnicima koji zadovoljavaju definiciju SARI slučaja, kronične bolesti i stanja, klinička slika i komplikacije bolesti, podatci o bolničkom liječenju i ishodu, rezultati laboratorijskog testiranja te podatci o cijepljenju. Molekularna dijagnostika provodi se u Kliničkom zavodu za mikrobiologiju i parazitologiju Kliničkog bolničkog centra Split i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, a genotipizacija u suradnom laboratoriju ECDC-a.

U razdoblju od 1. veljače 2021. godine do kraja 2022. godine u Splitsko-dalmatinskoj županiji zabilježeno je ukupno 4 164 SARI slučajeva; 2 417 (58%) muškaraca i 1 747 (42%) žena. Bolest COVID-19 potvrđena je u 3 041 (73%) oboljelih. Zabilježeno je 12 slučajeva gripe i 104 infekcije respiratornim sincicijskim virusom (RSV). Pandemija COVID-19 još jednom je potvrdila potrebu trajne uspostave održivog sustava praćenja teških respiratornih infekcija.

Posljednjih godina pažnja je usmjerena na proizvode manjih lokalnih proizvođača obzirom da prije stavljanja u promet njihovi proizvodi najčešće ne prolaze nikakve kontrole. Planovi monitoringa se izrađuju prema zastupljenosti pojedine hrane u svakodnevnoj prehrani. U razdoblju od 5 godina (2018 – 2022) uzorkovano je 918 uzoraka hrane koji su analizirani na različite kemijske pokazatelje zdravstvene ispravnosti i kvalitete, od čega je 232 uzorka (25 %) nije bilo sukladno zakonskim odredbama. Među različitim skupinama hrane koje su uzorkovane tijekom monitoringa izdvojile su se tri kategorije u kojima su uzastopno pronađeni nesukladni uzorci. Riječ je o hrani kojoj se pripisuju dodatne nutritivne vrijednosti kao što je maslinovo ulje, med i sušeno voće. Naime, ova hrana se često preporuča u prevenciji kroničnih nezaraznih bolesti. Analize su rađene u akreditiranom laboratoriju Službe za zdravstvenu ekologiju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo SDŽ.

Ispitano je 56 uzoraka maslinovog ulja, 48 uzoraka meda i 175 uzoraka suhog voća od čega 84 %, 58 % odnosno 43% nije bilo sukladno. U uzorcima maslinovog ulja uočene su povišene vrijednosti fikzikalno kemijskih parametara koji ukazuju na oksidacijske procese, dok su u uzorcima medova prevladavali patvoreni i nekvalitetni medovi. U velikom broju uzoraka suhog voća pronađeni su aditivi koji nisu navedeni u deklaracijama, a neki od njih su alergeni. Loši rezultati ukazuju na potrebu provođenja kontinuiranih monitoringa, ali ujedno i edukacija kako proizvođača tako i potrošača.

Tijek cijepljenja protiv COVID-19 bolesti u Splitsko-dalmatinskoj županiji prikazati će se korištenjem deskriptivnih epidemioloških varijabli: cijepljene osobe po tjednima, prema primjenjenim dozama, cjepiteljima i broju cijepljenih prema prebivalištu. Podatci koji će se analizirati su prikupljeni iz dostupnih elektronskih baza podataka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, te će se obraditi u programskoj aplikaciji Microsoft Excel.

Rezultati praćenja ukazuju na potpunu mobilizaciju ljudskih i tehničkih resursa Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije i Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije u promatranom razdoblju. Kako bi se u što kraćem razdoblju omogućilo cijepljenje što većem broju osoba korišten je pristup tzv. „punktova“ za masovno cijepljenje građana (npr. Spaladium Arena). U Splitsko-dalmatinskoj županiji (SDŽ) prva doza cjepiva primijenjena je 27.12.2020. Do kraja promatranog razdoblja iskorišteno je 318.979 doza. Bolja procijepljenost postignuta je kod stanovništva otočnih i priobalnih područja u odnosu na područja Dalmatinske zagore. Navedeni rezultati ukazuju na daljnju mogućnost razvijanja postojećih resursa utemeljeno na prethodnim iskustvima. Naglasak je na postizanju širih cijepnih obuhvata te kontinuiranom radu svih zdravstvenih djelatnika na edukaciji i promoviranju cijepljenja u javnosti.

-

Pajasen se smatra jednom od najinvazivnijih biljnih vrsta u Europi, a od 2019. godine nalazi se na Popisu invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji (tzv. „Unijin popis“). Stoga je pod nadzorom te je zabranjen uvoz, promet i sadnja na javnim površinama. Iako se pajasen spominjao još u drevnim knjigama o alergologiji tek se u novije vrijeme ponovno posvećuje pažnja alergenosti pajasena jer se uočio porast broja osoba alergičnih na tu vrstu peluda prvenstveno na području Azije, Bliskog istoka, SAD-a i Njemačke. Ima štetan utjecaj na ljudsko zdravlje pa ga je potrebno promatrati kroz aspekt javnoga zdravstva. Pelud pajasena je klasificiran kao visoko alergen. Prekomjerna izloženost kontaktnim ili inhalacijskim putem i u niskim koncentracijama peluda u zraku mogu imati za posljedicu negativne akutne ili odgođene zdravstvene učinke. praćenje aeroalergenog peluda u zraku za sada ne obuhvaća praćenje peluda pajasena niti je uključen u rutinske dijagnostičke alergijske testove. Zbog moguće nove senzibilizacije ovom vrstom peluda i razvoja alergije kao rezultata klimatskih promjena, potrebna je iznimna kontrola širenja i praćenje navedene vrste na našem području. Problem kontrole širenja invazivnih biljnih vrsta kao što je i pajasen, zahtjeva međusektorsko djelovanje nadležnih tijela iz sektora okoliša, zdravstva, poljoprivrede, turizma i gospodarstva. Kontrola širenja pajasena mora obuhvatiti međusektorski identificirane mjere i edukaciju o utjecaju biljke na okoliš i posrednom negativnom utjecaju na zdravlje, posebno za najizloženije podskupine stanovništva, poput profesionalno izloženih osoba.

Metode: U istraživanje je uključen slučajni, reprezentativni uzorak od 400 ispitanika starijih od 18 godina sa prebivalištem u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Uzorak je dvoetapno stratificiran, kontroliran prema spolu, dobi, obrazovanju i veličini naselja. Istraživanje je provedeno telefonski putem upitnika u trajanju od 10 minuta, u razdoblju od 18. do 21. siječnja 2021.

Rezultati: Oko 40% ispitanika smatra kako im osobno od korona virusa prijeti mala ili jako mala opasnost, dok 19% njih smatra kako im prijeti velika ili jako velika opasnost. Percepcija opasnosti ovisi o dobi, a gotovo trećina starijih ispitanika vjeruje kako je opasnost mala i jako malo. Poboljšanje pandemije u RH očekuje čak 70% ispitanika, dok samo 6,5% smatra kako će se pandemija pogoršati. Sigurno ili vjerojatno namjerava se cijepiti 53% ispitanih, a 38% ispitanika se sigurno ili vjerojatno neće cijepiti. Udio najstarijih koji se želi cijepiti je 57%, slično udjelu od 46% mlađih. Manje sklone cijepljenju su žene i mladi, a gotovo četvrtina osoba nižeg obrazovnog status je neodlučna. Zaštita svog i zdravlja bližnjih najčešće je glavni razlog za cijepljenje (49%), za necijepljenje glavni razlog je je uvjerenje o nedovoljno testiranom cjepivu (28%). Premišlja se 8% ispitanika, najčešće zbog straha od nuspojava. Da bi cjepivo trebalo biti obvezno smatra 30% ispitanih, dok 63% smatra da ne treba. Oko od 4/5 građana ima povjerenje u znanstvenike, vlastite liječnike i liječnike općenito kada govore o cijepljenju i pandemiji. Najniže povjerenje imaju u medije, a vijesti na TV postajama najčešći su izvor informacija te ih bar jednom dnevno prati dvije trećine ispitanih, a među starijom populacijom čak 91%. Zaključak: Glavni strahovi vezani uz pandemiju i cjepivo svoj uzrok imaju u neznanju i strahu od nepoznatog. Informiranje utemeljeno na znanstvenim i stručnim činjenicama koje provode profesionalci u zdravstvenom sustavu, odgovorno djelovanje medija, civilnog društva i drugih važnih dionika doprinijet će uspješnom odgovoru na infodemiju i doprinijeti zdravlju pojedinca i populacije.

Ispitanici su pacijenti koji su u razdoblju od 3.1.2022. do 31.1.2023. hospitalizirani u Kliničkom bolničkom centru Split zbog COVID-19 koji je potvrđen molekularnom RT-PCR metodom ili brzim antigenskim testom (BAT) sa EU zajedničke liste COVID-19 antigenskih testova. Podaci su prikupljani putem strukturiranog upitnika, a istraživanje je provedeno u sklopu VEBIS („Vaccine Effectiveness, Burden and Impact Studies of COVID-19 and Influenza”) projekta Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC). Napravljena je deskriptivna analiza bolesnika prema dobi, spolu, komorbiditetima, tijeku i ishodu liječenja u odnosu na cjepni status. Cijepljenje je definirano kao primitak najmanje dvije doze cjepiva kod dvodozne odnosno jedne doze kod jednodozne sheme cijepljenja najmanje 14 dana prije početka simptoma.

U promatranom razdoblju zbog COVID-19 hospitalizirano je ukupno 1237 osoba, od kojih 814 (66%) necijepljeno i 423 (34%) cijepljeno, s prosječnom dobi 69,7 odnosno 74,5 godina. U dobi mlađoj od 18 godina hospitalizirano je 51 necijepljenih i 0 cijepljenih bolesnika. Tri ili više kroničnih bolesti imalo je 381 (46,8%) necijepljenih i 280 (66,2%) cijepljenih. Dvadeset (4,7%) cijepljenih i 126 (15,5%) necijepljenih nije imalo nijedan komorbiditet. Hospitalizacija je trajala prosječno 8,8 dana u cijepljenih odnosno 10,1 dana u necijepljenih. Udio cijepljenih i necijepljenih bolesnika koji je zahtijevao intenzivno liječenje iznosi 11,3% vs 14,7%, respiratornu potporu 71,4% vs 76,8% te mehaničku ventilaciju 11,1% vs 13,8%. Smrtni ishod zabilježen je u 25,5% cijepljenih i 31,2% necijepljenih pacijenata. Rezultati istraživanja ukazuju da je zbog COVID-19 hospitalizirano gotovo dva puta više necijepljenih osoba, koje su u prosjeku bile mlađe, sa manje komorbiditeta, duljim trajanjem bolničkog liječenja, češćom potrebom za intenzivnim liječenjem, uključujući mehaničku ventilaciju, te sa češćim smrtnim ishodom u odnosu na cijepljene bolesnike. Ovi rezultati potvrđuju važnost cijepljenja u sprječavanju težih oblika bolesti i smrti zbog COVID-19, ali i potrebu uspostave slične platforme praćenja na nacionalnoj razini kao izvora informacija temeljenih na dokazima nužnih u planiranju strategije cijepljenja i suzbijanju dezinformacija.

Incidentni slučajevi prijeloma kuka definirani su kao svi hrvatski građani koji su pretrpjeli prijelom kuka i zbog toga bili hospitalizirani u Republici Hrvatskoj u 2018. godini, a identificirani su na temelju otpusta iz bolnice pod glavnom ili sporednom otpusnom dijagnozom prijeloma kuka (MKB-10 šifre: S72.0, S72.1 i S72.2.) u dobi od 65 ili više godina u trenutku prijema. Isključeni su otpusti s odjela fizikalne terapije i rehabilitacijskih odjela, otpusti iz dnevnih bolnica te otpusti u kojima je glavna otpusna dijagnoza bila iz MKB-10 T, Z ili C skupine dijagnoza. Podaci su prikupljeni iz Nacionalnog javnozdravstvenog informacijskog sustava (NAJS) koji sadrži sve nacionalne registre i relevantne baze podataka (godišnja baza hospitalizacija Hrvatske). Incidencija je izračunata i prikazana kao ukupna stopa incidencije na 100 000 stanovnika, a izračunate su i stope incidencije odvojeno za muškarce i žene te odvojeno za muškarce i žene unaprijed definiranih dobnih skupina (65-69, 70-74, 75-79, 80-84 i ≥85).

Zabilježena su 5052 slučaja prijeloma kuka u 2018.; srednja dob bila je 81,5 godine (sd= 7,3); većina (76,3%) slučajeva prijeloma zabilježena je kod žena. Utvrđena je statistički značajna razlika u prosječnoj dobi prilikom prijeloma između muškaraca (M=79,9; sd=7,7) i žena (M=82,1; sd=7,1) . Stopa incidencije prijeloma kuka u starijih osoba u 2018. godini iznosila je 607/100 000. Dvostruko je veća u žena (778/100 000) nego u muškaraca (355/100 000). Stope incidencije rastu s porastom dobi. Po NUTS2 regijama Hrvatske, najviša stopa incidencije na 100 000 stanovnika zabilježena je u Panonskoj regiji (681), slijede Jadranska regija (612), Grad Zagreb (586) i Sjeverna regija (513). Ovi rezultati pokazuju kako je prijelom kuka češća pojava u žena nego u muškaraca, što odgovara podacima drugih istraživanja. Muškarci u prosjeku pretrpe prijelom u nešto mlađoj dobi nego žene, a zabilježene su i razlike u incidenciji između NUTS2 regija. Potrebne su dodatne analize ishoda nakon prijeloma kuka u Hrvatskoj, kao i praćenje trendova incidencije, a dobiveni rezultati trebaju se koristiti za informiranje preventivnih aktivnosti i poboljšanje kvalitete zdravstvene skrbi.

Obavljeno je epidemiološko anketiranje i dobiven je uvid u mikrobiološki i obdukcijski nalaz djeteta oboljelog od meningokokne sepse uzrokovane NMY. Pretražena je medicinska dokumentacija Klinike za infektologiju KBC-a Split, kao i Prijave zaraznih bolesti Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo SDŽ za razdoblje od siječnja 1994. do prosinca 2022. godine.

U navedenom razdoblju u SDŽ od invazivne meningokokne bolesti (IMB) oboljele su 172 osobe (prosječna godišnja gruba stopa incidencije je 1,28/100 000). Letalitet je iznosio 4,1%. Nisu zabilježeni sekundarni slučajevi. Dvije osobe su dvaput oboljele (jedna sa smrtnim ishodom). Kod 118 oboljelih je dokazan uzročnik (68,7%), ali kod 36,4% dokazanih izolata nije određena serogrupa. Među izolatima s poznatom serogrupom 78,6% pripada serogrupi B, 14,6% serogrupi C, a 6,7% (5 izolata) pripada serogrupama W 135 i Y (dva izolata pripadaju serogrupi W 135, a za tri izolata nije određeno pripadaju li serogrupi W 135 ili Y). U siječnju 2023. prvi put je jasno dokazan meningokok serogrupe Y kod šestomjesečnog dječaka, nažalost s letalnim ishodom. U 2018. obolio je i njegov rođak (sinovi dviju sestara) u dobi od 16 godina. Od iznenadne, fulminantne, febrilne bolesti preminuo je djedov brat (brat oca njihovih majki) kao dvogodišnjak. Navečer 12.1.2023. dječak je postao febrilan, a slijedećeg dana je preminuo nakon dugotrajne reanimacije. Bio je visokofebrilan, imao je izražen trizmus i brojne petehije i ekhimoze. Iz hemokulture koja je uzorkovana prilikom dolaska u bolnicu izolirana je Neisseria meningitidis, a PCR-om je utvrđena serogrupa Y. Tijekom života dječak nije putovao. Dvadesetak dana prije obolijevanja liječen je zbog respiratorne infekcije. Kemoprofilaksu je primilo 38 osoba. Dva bliska kontakta borave u Švedskoj, a ostali u SDŽ. Predložena je analiza komplementa članovima obitelji. Globalizacija pridonosi širenju uzročnika i mijenjanju epidemiološke slike. Za razmatranje uvođenja i provođenja strategije cijepljenja ključno je epidemiološko i mikrobiološko praćenje IMB.

Suradnja NZJZ SDŽ i Društva Hepatos pokazala je važnost povezivanja u sustav zdravstvene skrbi tzv. linkage to care te pružanje direktnih usluga testiranja, pregleda jetre elastografijom i psihološke podrške. Tijekom 2020.-2022. volonteri povezani u MIHC (djelatnici Hepatosa, specijalisti epidemiologije, infektologije i gastroenterologije) kroz aktivnosti Savjetovališta i Mobilnog InfoHep Centra (MIHC), nastavili su pružati usluge korisnicima pridržavajući se epidemioloških smjernica. MIHC mobilna klinika, opremljena dijagnostičkim alatima, oformljena je s ciljem pružanja usluga na terenu rizičnim skupinama koje se suočavaju s preprekama u pristupu zdravstvenim uslugama. Sve aktivnosti provode se u suradnji s lokalnim javnozdravstvenim stručnjacima kako bi se osiguralo što efikasnije uključivanje u zdravstvenu skrb odnosno liječenje.

Tijekom COVID razdoblja (2020-2022.) organizirano je 70 aktivnosti tijekom kojih je pruženo više od 3.250 usluga (1.711 osoba). U 1.280 osoba je pregledana jetra Fibroscan® uređajem od kojih su 304 osobe (24%) bili zatvorenici, 83 (6,5%) ovisnici u terapijskim zajednicama, 109 (8,5%) branitelji dok je 784 osoba (61%) dio opće populacije. Sve osobe kojima su primjećene promjene ili oboljenja jetre upućene su na daljnju dijagnostičku obradu. Uspjeh djelatnosti MIHC najbolje pokazuje činjenica da je 93% osoba iz SDŽ koje su liječene od HCV-a u 2021. godini bilo povezano u zdravstvenu skrb putem navedenih linkage to care aktivnosti. Ovo pokazuje razinu povjerenja koje imaju korisnici, ali i važnost dostupnosti skrbi rizičnim skupinama. Aktivnosti MIHC tijekom pandemije su pokazale održivost i otpornost projekta linkage to care koji ujedinjuje zdravstveni sektor i civilno društvo u zajedničku inicijativu usmjerenu na dobrobit pacijenta.

Za ovaj stručni rad korištena je deskriptivna metoda na temelju pregleda nad propisima i stručnim uputama važećim u Hrvatskoj uz uvid u slična rješenja u drugim izvan europskim zemljama kao što je Australija, te činjenice o predmetnoj problematici iz znanstvene literature.

Prematurus ili nedonošče je novorođenče rođeno prije 37. tjedna gestacije. Kroz prethodna dva desetljeća procjenjuje se da je oko 10% prematurusa među novorođenom djecom, a taj udio je u porastu. Nedonošenost povećava incidenciju komplikacija i smrtnosti te donosi zdravstvene i razvojne rizike. Imunološki odgovor raste sa gestacijskom dobi, a osjetljivost na infekcije je manja. Imunokompetentnost je također čimbenik o kojem ovisi pravovremenost i učinkovitost preekspozicijske ili postekspozicijske imunizacije, a kod nedonoščadi se razvija podjednakom dinamikom kao i kod donešene djece. Za prematuruse se preporučuje imunizacija prema Programu imunizacije za aktualnu godinu, a iznimke predstavljaju privremene ili trajne kontraindikacije kao i za ostalu dojenčad. Doze cjepiva koja se primjenjuju ista su za svu novorođenčad neovisno u gestacijskoj dobi prilikom rođenja, a doziranje seroprofilakse i kemoprofilakse prilagođavaju se prema težini. Percepcija zdravstvenih djelatnika o povećanom riziku od nuspojava, primjerice apneje, vjerojatan je razlog za odgađanje provedbe cijepljenja prema programu imunizacije u dječjoj dobi. U Priručniku o imunizaciji Australskoga zdravstvenog ministarstva, preporučuje se monitoriranje hospitaliziranog prematurusa kroz 48 sati od cijepljenja, kao i hospitalizaciju radi cijepljenja i monitoriranje kroz 48 sati djece kod kojih je prethodno dokumentirana apneja. Zaključno, zbog imunoloških karakteristika, nedonoščad je osjetljivija na bolesti koje se mogu prevenirati cijepljenjem. Također, zbog stvaranja slabijeg imunološkog odgovora kod nedonoščadi, kod primjene nekih cjepiva potrebno je dopuniti i modificirati shemu cijepljenja. Iako je potreba da se nedonošče što prije zaštiti od cijepljenjem preventabilnih bolesti, cijepljenje se nerijetko odgađa zbog straha od eventualnih nuspojava. Stoga bi se mogla razmotriti i bolnička primjena prvih doza cjepiva uz monitoriranje kod posebno rizičnih i onih koji su već imali apneju nakon cijepljenja.

Analizirana su izvješća o procijepljenosti po cjepivima (primovakcinacija, revakcinacija) te drugim razlozima necijepljenja za razdoblje od 2017. do 2022. godine. Podaci su posebno prikupljeni obrascem od cjepitelja s razlozima razvrstanima u kategorije: odbijanje (osobni aspekt roditelja); ne javljanje na poziv, promjene adrese, cijepljenje kod drugih pedijatara (administrativni razlozi), odgoda zbog bolesti (medicinski razlozi), nedostatak cjepiva (logistički razlozi) i nepoznato.

Udio necijepljene djece kod primovakcinacije cjepivom 6u1 je u promatranom periodu prosječno 5%, dok je u revakcinacijama (zasebno po cjepivima DTP, polio) gotovo dvostruko veći; više od 80% pripisan drugim razlozima, najviše zbog administrativnih razloga. Udio necijepljene djece pri cijepljenju MPR-om je pri primovakcinaciji prosječno 5%, revakcinaciji 7%; najčešći drugi razlog necijepljenja je odbijanje cijepljenja. Padom cjepnih obuhvata, porastom drugih razloga necijepljenja (osim kontraindikacija) kao i socijalnim promjenama u okruženju (raseljene osobe iz Ukrajine, radnici migranti) te trenutnom epidemiološkom situacijom (pojava ospica u zemljama u okruženju) stvaraju se preduvjeti pojave do sada eliminiranih bolesti u RH poput difterije i ospica, ali i drugih bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem. Očekivan je velik udio necijepljenih osoba zbog bolesti tijekom intenzivne dvije godine COVID-19 pandemije; no visoki udio necijepljenja zbog bolesti tijekom izvanpandemijskog razdoblja (30-40%), kontinuirano prisutan udio od 20% pri primovakcinaciji do 50% pri revakcinaciji zbog odbijanja (posebice MPR), kao i značajan dio necijepljenih zbog administrativnih razloga upućuje na potrebu provođenja edukacija cjepitelja o potrebi aktivnijeg pristupa pozivanju na propuštena cijepljenja, ali i pokretanju javnozdravstvene kampanje za populaciju o važnosti cijepljenja i održavanja visoke procijepljenosti.

Podatci Registra samoubojstava Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Državnog zavoda za statistiku o počinjenim samoubojstvima u dobi do 24 godine prikazani su metodama deskriptivne epidemiologije te su izraženi u apsolutnim brojevima, postotnim udjelima i dobno-specifičnim stopama/100 000.

U 2021. godini registrirano je ukupno 23 slučajeva samoubojstava (stopa 2,4/100 000) u dobi do 24 godine što predstavlja udio od 22,3% u ukupnom mortalitetu ove dobi zbog ozljeda te udio od 3,9% u ukupnom mortalitetu zbog samoubojstava. Ukupan broj samoubojstava kao i stopa osciliraju uz prisutan silazni trend. Najviše samoubojstava registrirano je 2000. i 2003. godine (69 i 70 slučajeva; stope 5,1 i 5,2/100 000), a najmanje 2017. i 2021. godine (27 i 23 slučajeva; stope 2,5 i 2,4/100 000). Analiza prema spolu pokazuje veću zastupljenost muškog spola. U promatranom razdoblju prosječno je bilo 4,6 puta više samoubojstava djece i mladih muškog nego ženskog spola. Također, kod oba spola prisutan je, uz oscilacije, pad stope samoubojstava. U 2021. godini, stopa je za muški spol iznosila 4,1, a za ženski spol 0,6/100 000. Analiza prema dobnim skupinama pokazuje da porastom dobi raste broj kao i stopa samoubojstava. U dobnoj skupini do 14 godina stopa ne prelazi 1 slučaj/100 000. Stope u dobnim skupinama 15-19 i 20-24 godina osciliraju s trendom pada, koji je izraženiji u dobi 20-24 godine. U 2021. godini u dobi do 14 godina nije bilo registriranih samoubojstava, za dob 15-19 godina stopa je iznosila 5,3/100 000 (muški spol 7,2; ženski spol 3,3), a za dob 20-24 godine 6,2/100 000 (muški spol 12,1; ženski spol 0,0). Najčešći način počinjenja samoubojstava kod oba spola je vješanje. Iako postoje pozitivni trendovi pada smrtnosti od samoubojstava kod djece i mladih te se za dob do 14 godina Hrvatska nalazi među zemljama s najnižim stopama, potrebno je osvjestiti važnost sveobuhvatnog pristupa u prevenciji samoubojstava te osigurati provođenje kontinuiranih preventivnih programa.

Metode: Provedena su tri presječna istraživanja na nacionalnim probabilističkim uzorcima mladih u dobi 18-24 u 2005. (N=1092) i 18-25 u 2010. (N=1005) i 2022. (N=1207). Istraživanja 2005. i 2010. su provedena anketiranjem u kućanstvima, a 2021. online upitnikom na nacionalnom komercijalnom panelu. Korišteni su deskriptivna statistika i regresijska analiza

Rezultati: Medijan dobi prvog spolnog odnosa je za oba spola u 2021. bio 18, a u prethodnim valovima istraživanja 17. Udio žena koje su u životu imale tri i manje spolnih partnera je u 2005. bio 61%, u 2010. 59%, u 2022. 66%. U muškaraca u 2021. većina (66%) je prijavila do tri partnera, a 19% više od pet, dok je u 2005. i 2010. njih oko 30% imalo više od pet partnera (20% 10 i više), sa smanjenjem medijana partnera s četiri do pet na tri za promatrano razdoblje. Muškarci su dva puta češće imali paralelne veze, no udio takvog iskustva se smanjio sa 17% na 5% kod žena i s 30% na 11% u muškaraca. Nešto manje od 50% muškaraca i 40% žena dosljedno je koristilo kondom u 2021., no korištenje kondoma se u trećem valu povećalo za oko 15% i u prvom odnosu (na 80%) i u dosljednosti korištenja (na 40% kod žena i 50% kod muškaraca). Logistički model je pokazao da su za oba spola u prva dva vala u odnosu na zadnji, izgledi bili značajnije veći za ranije stupanje u spolne odnose (AHR=1,25-1,37), višestruke spolne partnere (AOR=1,62-3,31) i paralelne veze (AOR=3,36-4,64), dok su izgledi bili manji za korištenje kondoma kod prvog odnosa (AOR=0,24-0,46) i njegovo dosljedno korištenje (AOR=0,51-0,64). Zaključak: Prevalencija rizičnog spolnog ponašanja među mladima u Hrvatskoj se smanjila u posljednjem desetljeću, ali nedovoljno. Potrebno je nastaviti s praćenjem spolnog ponašanja i poboljšavanjem preventivnih aktivnosti, prvenstveno edukacije, s ciljem zaštite i unaprjeđenja spolnog i reproduktivnog zdravlja.

Prema dostupnoj povijesnoj građi prikazati će se način izgradnje i uloga Dubrovačkog i Splitskog lazareta kao prvih karantena namijenjenih izolaciji prvenstveno trgovaca (ali i drugih prema potrebi) koji su donosili na brodovima robu iz cijelog svijeta jer su srednjovjekovni gradovi s lošim higijenskim uvjetima imali idealne uvjete za širenje kuge. Ova bakterijska infekcija, te putevi širenja kuge su bili potpuna nepoznanica za srednjovjekovnu medicinu zasnovanu na religijskim i mističnim osnovama. Stoga su lazareti imali značajnu ulogu u zaštiti pučanstva, ali su ujedno omogućavali nesmetanu trgovinu i opskrbu gradova različitim dobrima.

Trgovačka i sanitarna uloga (sanitarni kordon) dubrovačkog i splitskog lazareta se počinje gubiti u 16. stoljeću kada se svjetska trgovina s Mediterana seli na oceane. U 19. stoljeću nestankom Mletačke republike prestaje funkcija splitske skale i lazareta koji konačno biva srušen 1945. godine, nakon što je oštećen u prethodnom savezničkom bombardiranju, dok dubrovački (Ploče) ostaje sačuvan do današnjih dana.

Sve osobe koje dolaze 1. puta na sanitarni pregled u HE Samobor ispunjavaju anketni upitnik, za 2 pitanja sa tog upitnika u periodu od 01.01. do 01.03.2023. napravljena je analiza; Da li ste preboljeli COVID-19? Da li ste cijepljeni protiv COVIDA 19 i koliko puta? Od 314 anketnih upitnika analizirano je 298 (16 je bilo nevežeće -nepotpuni podaci ili stranci).

Od ukupno 298 osoba koje su ušle u ovo ispitivanje 173 je preboljelo COVID-19 ( 58%) . Od osoba koje su preboljele COVID-19 98 osoba je cijepljeno (58%) i to jednom dozom 12 osoba ( 12%) , sa dvije doze cjepiva 67 osoba ( 69%) a sa tri doze cjepiva 19 osoba ( 19%). 125 osoba navodi da nisu preboljeli COVID -19 ( 42%) a među njima je 81 osoba cijepljena ( 65%) i to jednom dozom 10 osoba ( 12%) sa dvije doze 42 osobe ( 52%) a sa 3 doze cjepiva 29 osoba ( 36%). U usporedbi sa podacima HZJZ-a za prvu dozu ( 50,7%) i završeno cijepljenje ( 49,2%) za stanovništvo u Zagrebačkoj županiji ova kategorija osoba pod zdravstvenim nadzorom je procijepljena bolje od prosjeka za županiju (60% za 1.dozu i 53% za završeno cijepljenje)

korišteni su podaci vitalne statistike te uzroka smrtnosti Državnog zavoda za statistiku te su prikazane stope na 1000 živorođenih kao i udjeli SIDS-a u ukupnom dojenačkom mortalitetu. Podaci su grupirani u četverogodišnja razdoblja.

Tijekom perioda praćenja, u MŽ je od SIDS-a umrlo 28 dojenčadi (23 romske nacionalnosti), a u RH 129 dojenčadi. Stopa SIDS-a za cjelokupno razdoblje je u MŽ iznosila 1,4/1000 živorođenih, među romskom populacijom u MŽ 5,6/1000, a u RH 0,2/1000. Stope SIDS-a/1000 živorođenih su iznosile ukupno za MŽ, za romsku populaciju u MŽ te za RH u periodu od 2006.-2009. - 2,0:11,1:0,19, od 2010.-2013. - 1,4:4,3:0,21, od 2014.-2017. - 0,8:2,7:0,19 te od 2018.-2021. - 1,5:5,5:0,22. U cjelokupnom razdoblju u MŽ je ukupno umrlo 112 dojenčadi (41 romske nacionalnosti), a u RH je umrlo 2816 dojenčadi. Stopa mortaliteta dojenčadi/1000 živorođenih je u MŽ za cijeli period praćenja iznosila 5,8/1000, među romskom populacijom u MŽ 9,9/1000 a u RH 4,4/1000. Stope mortaliteta dojenčadi/1000 živorođenih su iznosile ukupno za MŽ, za romsku populaciju u MŽ te za RH u periodu od 2006.-2009. – 6,1:16,0:5,1, od 2010.-2013. – 4,2:7,4:4,2, od 2014.-2017. - 7,3:8,9:4,4 te od 2018.-2021. – 5,4:8,7:4,0. Udio SIDS-a u mortalitetu dojenčadi u MŽ je za cjelokupni period iznosio 25%, među romskom populacijom u MŽ 56,1% te u RH 4,6%. Praćenje dojenačkih smrti sastavni je dio ciljeva SZO/EURO „Zdravlje za sve“. Incidencija SIDS-a u MŽ je u padu, osobito među romskom populacijom, premda su stope višestruko veće nego u RH. Učestalost SIDS-a u RH se nije značajno mijenjala. Mortalitet dojenčadi u RH kao i među romskom populacijom u MŽ je u padu, iako su stope u romskoj populaciji dvostruko veće nego u RH. Glavni uzrok dojenačkih smrti među romskom populacijom u MŽ je SIDS. Mortalitet dojenčadi u MŽ je viši nego u RH, čemu značajno doprinosi visoki mortalitet među romskom populacijom.

Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke namijenjen je ženama u dobi od 50 do 69 godina te ih se svake dvije godine poziva na mamografski pregled. Program je započeo u listopadu 2006., a do 2016. godine završena su četiri ciklusa pozivanja. Podatci su prikupljeni iz baze podataka Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke za SDŽ te su spojeni s podatcima Registra za rak Republike Hrvatske u svrhu određivanja broja otkrivenih karcinoma. Za analizu rezultata korištena je deskriptivna metoda.

U navedenom razdoblju obavljeno je 92 247 mamografija. Udio odaziva na mamografski pregled bio je 50% u prvom ciklusu, 35% u drugom, 52% u trećem i 50% u četvrtom ciklusu. Prema BI-RADS klasifikaciji (Breast Imaging Reporting and Data System) u sva četiri ciklusa, BI-RADS 0, 4 i 5 zabilježeni su kod 5 743 žene, što je zahtijevalo dodatnu obradu. Rak dojke u prvom ciklusu dijagnosticiran je kod 126 žena, u drugom ciklusu kod 108 žena, u trećem kod 135 žena i četvrtom kod 85 žena. U sva četiri ciklusa rak dojke dijagnosticiran je kod 454 žene što iznosi 5 otkrivenih karcinoma na 1000 učinjenih mamografija. Odaziv na Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke u SDŽ niži je od nacionalnog prosjeka koji iznosi oko 60%.Napore treba usmjeriti na povećanje javnozdravstvene svijesti prilagođenim aktivnostima promicanja zdravlja kako bi se postigli bolji rezultati odaziva žena s ciljem otkrivanja što većeg broja raka dojke u ranoj fazi bolesti.

Na cijepljenje u studenskom Kampusu mogli su doći svi zainteresirani srednjoškolci, studenti i mladi do 25. godine života uz prethodnu rezervaciju termina cijepljenja putem aplikacije. Otvaranje punkta je ostvareno uz podršku Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, Medicinskog fakulteta u Osijeku, Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayer u Osijeku, Grada Osijeka i Županije Osječko-baranjske. Samo otvaranje bilo je popraćeno medijskom kampanjom u svim javnim medijima kao što su radio, TV i internet portali te na popularnim društvenim mrežama koje se najčešće koriste među mladima. Cijepljenje su provodile djelatnice Službe za školsku i sveučilišnu medicinu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije.

Od studenog 2022. godine do danas na punktu u Kampusu cijepljene su 262 osobe, djevojka 231 (88 %). Prosječna dob cijepljenih osoba iznosi 21,5 godina. U uzorku je najviše bilo studenata (219), zatim zaposlenih osoba (38) i najmanje srednjoškolaca (5). Prema zastupljenosti studenata po pojedinim fakultetima, najviše studenata je dolazilo s medicinskog fakulteta (66), zatim filozofskog (25), ekonomskog (23) i odgojno obrazovnog fakulteta (22). Prema godinama studiranja najviše je studenata bilo s 3. godine studija 64 (28,5 %). U navedenom uzorku sudjelovali su studenti sa svih sastavnica sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Drugu dozu HPV cjepiva do sada je dobilo 86 % cijepljenih. Tijekom svibnja 2023. godine planira se primjena 3. doze cjepiva. Otvaranjem cjepnog punkta u Kampusu, uz dobro medijsko oglašavanje, omogućeno je studentima lakše i dostupnije cijepljenje protiv HPV infekcije. Ovakva organizacija rada i cijepljenja pokazala se kao jako dobar alternativni pristup u javnozdravstvenoj akciji koji bi se mogao koristiti i u drugim aktivnostima.

Prikazani podatci su prikupljeni iz Nacionalnog sustava praćenja zaraznih bolesti i analizirani mjerama deskriptivne epidemiologije u programskoj aplikaciji Microsoft Excel.

U Hrvatskoj je zabilježen 31 slučaj oboljelih od MPOX u 2022. godini od kojih je većina zabilježena u Gradu Zagrebu (80.65%) te Osječko-baranjskoj županiji (12.90%). Muškarci čine većinu slučajeva (93.55%), a prosječna dob oboljelih je 34 godine. Zabilježeni su importirani slučajevi iz zemalja s višom incidencijom (Španjolska, Njemačka) kao i lokalna transmisija. U Hrvatskoj je distribuirano 1400 doza cjepiva JYNNEOS protiv MPOX bolesti, te je SDŽ zaprimila 60 doza. 40% zaprimljenih doza je utrošeno za cijepljenje zainteresiranih građana. S obzirom na osobitosti prijenosa MPOX virusa, kao i značajnu transmisiju unutar MSM zajednice ističe se važnost edukacije populacije u povećanom riziku, i promoviranja cijepljenja kao učinkovite metode prevencije ove bolesti.

Korišteni su podaci o pobolu od depresivnih poremećaja iz baza Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i procjene istraživanja Globalno opterećenje bolešću 2019. (GBD). Pobol od depresivnih poremećaja uključuje dijagnoze: depresivne epizode (šifra F32, MKB-10) i povratni depresivni poremećaj (F33).

Depresivni poremećaji jedni su od najčešćih uzroka pobola zbog mentalnih poremećaja u Hrvatskoj. U 2021. godini registrirano je ukupno 2953 slučajeva hospitalizacija zbog depresivnih poremećaja za koje je korišteno 67.117 dana bolničkog liječenja (BOD), što ove poremećaje svrstava na treće mjesto ljestvice bolničkog pobola zbog mentalnih poremećaja s udjelom od 10,3 % hospitalizacija i 8,1 % BOD. Hospitalizirane su ukupno 2102 osobe, s prosjekom od 1,4 hospitalizacije po osobi. Prosječna duljina liječenja iznosila je 22,7 BOD po hospitalizaciji te 31,9 BOD po osobi. Ukupna stopa hospitalizacije iznosila je 76,3, a najviša stopa registrira se u dobi od 40-59 godina (138,4/100.000). Vidljive su znatne razlike u pobolu zbog depresivnih poremećaja po spolu. Od svih slučajeva hospitalizacija u 2021., 66,1 % (1951 slučaj) bilježi se kod žena, a kod muškaraca 33,9 % (1002 slučaja). Kod žena, depresivni poremećaji na prvom su mjestu uzroka hospitalizacija zbog mentalnih poremećaja s udjelom od 15,8 % te u dobnoj skupini 40-59 godina s udjelom od 22,0 %. Ukupna stopa hospitalizacije za žene iznosila je 97,2, a za muškarce 53,7/100.000. U dobnoj skupini 40-59 godina, stopa za žene bila je 179,5, a za muškarce 96,0/100 000. Na razini primarne zdravstvene zaštite, dijagnoza depresivnih poremećaja zabilježena je u 160.062 osobe, od čega 113.192 (70,7 %) kod žena i 46.870 (29,3 %) kod muškaraca, što govori u prilog istraživanju GBD-a koje procjenjuje prevalenciju depresije od 4,13 % u Hrvatskoj. Ona je viša od procijenjene globalne prevalencije (3,76 %), a niža od procjene za Europsku uniju (4,60 %). Depresivni poremećaji i u Hrvatskoj predstavljaju značajno opterećenje za zdravlje i zdravstvene sustave, stoga je važna kontinuirana primjena dobrih praksi u prevenciji, ranom prepoznavanju, liječenju i podršci oboljelih osoba.

Metode: Za potrebe istraživanja korišteni su podaci iz izvješća CST-a prikupljeni od 2005. do 2022. godine, koje su CST mjesečno slali Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Prikupljena su izvješća od 8 županijskih zavoda za javno zdravstvo i 5 organizacija civilnog društva (udruga) u Hrvatskoj. Za statističku obradu podataka korištene su deskriptivne metode.

Rezultati: U Republici Hrvatskoj je od 2005. do 2022. godine, provedeno ukupno 42.916 testiranja na HIV i oko 80.000 individualnih savjetovanja. U oko 550 osoba se otkrila infekcija HIV-om te su upućene na liječenje i skrb u Kliniku za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. Od 2013. godine, počelo je intenzivnije testiranje u zajednici, te je u sklopu udruga od 2013. do 2022. godine provedeno 51% od ukupnih testiranja na HIV, a prosječan godišnji udio pozitivnih nalaza iznosio je 1,2%. CST su korisnicima podijelili i veliki broj kondoma, letaka i brošura (prema izvješćima): oko 21.000 kondoma i više od 11.000 letaka/brošura. Za vrijeme pandemije COVID-19 u 2020. godini zabilježen je manji broj testiranja na HIV za 7% u odnosu na razdoblje od 2013.-2019. U posljednjih pet godina udio novo dijagnosticiranih infekcija HIV-om koje su otkrivene u CST-ovima u odnosu na ukupan prosječni godišnji broj novih dijagnoza je oko 40%. Zaključak: CST su tijekom protekla gotovo dva desetljeća pružili značajan doprinos u prevenciji HIV/AIDS-a u Hrvatskoj kroz rano otkrivanje i upućivanje na liječenje oboljelih te edukaciju korisnika o smanjenju rizičnih ponašanja. Provođenje ove mjere jedan je od ciljeva Hrvatskog nacionalnog programa prevencije HIV/AIDS-a. Organizacije civilnog društva imaju značajnu ulogu u aktivnostima savjetovanja i testiranja u zajednici. Važno je nastaviti s provedbom programa savjetovanja i testiranja na HIV, uključujući poboljšanje dostupnosti testiranju kroz inovativne pristupe poput proširenja integriranog pristupa i testiranja drugih spolno prenosivih bolesti, uvođenje mobilnih timova/punktova za testiranje, demedikalizacije (testiranje educiranih nezdravstvenih djelatnika).

A retrospective cohort study was conducted using data from the project “Establishing Severe Acute Respiratory Infections (SARI) surveillance” database, funded by the European Centre for Disease Prevention and Control. From 1st February till 3rd October 2021 patients meeting protocol SARI case definition were identified and tested for SARS-CoV-2 by molecular RT-PCR method in 3 hospitals in Split-Dalmatia County, Krapina-Zagorje County and Primorje-Gorski Kotar County. A standardized questionnaire was used for data collection. Descriptive analysis was conducted using MS Excel and STATA 16.1.

During the observed period 1507 COVID-19 positive patients were hospitalized zero to 43 days since the symptom onset, with 685 (45.5%) patients admitted within seven days and 822 (54.5%) thereafter. According to results, patients hospitalized within the first seven days from the symptom onset were more often: older than 65 years old (51.8%), receiving respiratory support (65.4%), admitted to intensive care unit (53.0%), and had fatal outcome (62.3%), which may be attributed to the early onset of a severe clinical presentation of the disease. In order to obtain more precise results, it is necessary to carry out univariate and multivariate logistic regression. However, one of the main constraints is manual collection of clinical and lab data in the settings of extreme work overload during pandemic, leading to significant share of missing data. Hence, in order to provide informative data necessary for tailoring future public health interventions, legal framework for SARI surveillance should be established, ensuring resources for digitalization and informatization of data collection, management and analysis.

Podaci o broju umrlih osoba u dobi 0-19 godina za razdoblje 2007. - 2021. godine, kao i o hospitalizacijama zbog ozljeda (od 2011.-2020.) prikupljeni su iz rutinske statistike Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Stope smrtnosti su izračunate na procjene stanovništva sredinom godine, a standardizirane na europsku standardnu populaciju. Za analizu trenda korištena je Jointoint metoda regresijske analize. Korišteni su i podaci iz baze podataka Svjetske zdravstvene organizacije za usporedbu smrtnosti od ozljeda kod djece s drugim državama u Europskoj regiji, posebno s državama Europske unije (EU).

U posljednjih 15 godina (2007.-2021.) od ozljeda (V01-Y98) umrlo je ukupno 1 177 djece i mladih u dobi 0-19 godina. Vodeći vanjski uzroci smrti bili su prometne nesreće (49%) (MKB-10 šifre V01-V99), samoubojstva (20%) (X60-X84), utapanja (7,6%)(W65-W74), napadi (4,8%) (X85-Y09) i trovanja (3,5%) (X40-X49). Joinpoint analiza trenda pokazuje značajan pad ukupne smrtnosti od ozljeda kod djece od 2007. do 2014. godine od 10,4% godišnje (CI=-13,4 do -7,3), a od tada je trend stabilan. Ovaj pad većinom je rezultat sličnog trenda u smrtnosti uslijed prometnih nesreća, gdje bilježimo značajan godišnji pad od 10,2% (CI=-14,8 do -5,4) od 2007. do 2016. godine, nakon čega je trend također stabilan. Trendovi smrtnosti od samoubojstava, napada i trovanja također pokazuju pad, međutim zbog malog ukupnog broja slučajeva nisu statistički značajni. Vodeći uzroci hospitalizacija iz skupine ozljeda kod djece u razdoblju 2011.-2020. bili su prometne nesreće (35,2%) i padovi (34,7%). Prema posljednjim dostupnim podacima Svjetske zdravstvene organizacije (2019.), standardizirana stopa smrtnosti (SDR) od ozljeda (V01-Y98) u dobi 1-19 godina bila je 8.07/100.000, te je bila viša od prosjeka država EU (5,53/100.000), ali niža od prosjeka država Europske regije SZO-a (9,29/100.000) U posljednjih 15 godina smrtnost od ozljeda kod djece u dobi do 19 godina u Hrvatskoj je u padu, što je većinom rezultat pada mortaliteta od prometnih nesreća. Tome je doprinijela kontinuirana provedba Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa od 1994. godine. Potreban je daljnji rad na unaprjeđenju prevencije za ostale vodeće vanjske uzroke smrtnosti i pobola od ozljeda u ovoj populaciji.

Uzorkovanja komaraca provedena su tijekom dvije klimatski različite godine (2021. i 2022.). Pri uzorkovanju su korištene dvije vrste klopki: CDC klopke uz atraktant suhi led (za uzorkovanje odraslih jedinki komaraca) i ovipozicijske klopke (za uzorkovanje jaja komaraca).

U dvije hidrološki različite godine zabilježena je velika kvantitativna i kvalitativna razlika u fauni odraslih jedinki komaraca. U 2021. godini uzorkovano je ukupno 5.057 jedinki i determinirano 15 vrsta komaraca. U uzorku prikupljenih jedinki dominirale su poplavne vrste komaraca Aedes sticticus (48,23%) i Ae. vexans (28,26%). Invazivna vrsta Ae. albopictus (tigrasti komarac) bila je zastupljena s udjelom 12,24%, vrsta Cx. pipiens s udjelom 3,99%, a Anopheles vrste s približno 2%. U 2022. godini uzorkovano je ukupno 1.625 odraslih jedinki i determinirano 10 vrsta komaraca. Zabilježeno je najviše jedinki vrste Ae. albopictus (34,77%), slijedile su poplavne vrste Ae. vexans (27,20%) i Ae. sticticus (26,40%). Vrsta Cx. pipiens zastupljena je s determiniranih 5,85% jedinki. S udjelom manjim od 2% zastupljeno je šest vrsta komaraca. Invazivna vrsta Aedes japonicus nije pronađena ovom metodom uzorkovanja. Uzorkovanjem invazivnih vrsta komaraca ovipozicijskim klopkama nije pronađena razlika u zastupljenosti pozitivnih klopki tijekom dvije hidrološki različite godine (približno 70% pozitivnih klopki u obje godine), ali je zabilježen značajno veći broj jaja komaraca u 2022. godini. U klopkama je dominirala vrsta Ae. albopictus (približno 99%), a invazivna vrsta Ae. japonicus je bila zastupljena u manje od 1% klopki. Dobiveni rezultati pokazali su različitost u prisutnosti i zastupljenosti vrsta vektora na lokalitetima različite prirode staništa i u različitim klimatskim godinama te su stoga važni pri procjeni pojave i širenja komarcima prenosivih bolesti na nekom području.

U radu su korišteni podatci mortalitetne statistike Državnog zavoda za statistiku, analizirani po mjesecima, u desetogodišnjem razdoblju, od 2010. godine do 2019. godine za smrtnost od kardiovaskularnih bolesti ukupno, za ishemijsku bolest srca, cerebrovaskularne bolesti i hipertenzivne bolesti te za ukupnu smrtnost. Korištena je X revizija Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih stanja, Svjetske zdravstvene organizacije.

Mortalitet od KVB u Hrvatskoj pokazuje jasan obrazac sezonaliteta tijekom godine, s najvećim prosječnim brojem umrlih u siječnju (2354), zatim veljači i ožujku, nakon čega opada broj umrlih, najniži je tijekom ljeta i jeseni (u rujnu 1740), kada opet počinje rasti prosječan broj umrlih do prosinca. Isti obrazac sezonaliteta pokazuju i ishemijska bolest srca, cerebrovaskularne bolesti i hipertenzivne bolesti. Postotne promjene stopa smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti po mjesecima, u odnosu na prosječnu godišnju stopu, pokazuju također najveći porast u prva tri mjeseca godine, a najveći je u siječnju 15,9%, zatim smanjenje od svibnja do studenog, s najnižom stopom u rujnu (-13,8%). Prikazom stopa mortaliteta od KVB po mjesecima, u periodu od 2010.-2019. godine, jasno su vidljivi „peak-ovi“ (šiljci) smrtnosti kroz zimske mjesece. Analiza prema dobi pokazuje najveći utjecaj sezonaliteta u dobnoj skupini 75 i više godina, zatim u dobi 65-74 godine, dok u mlađim dobnim skupinama nema tog utjecaja. Rezultati analize mortaliteta za KVB u Hrvatskoj pokazuju jasan sezonski obrazac kao što je to utvrđeno i istraživanjima u svijetu. Stope mortaliteta veće su u zimskom periodu, nego li u ljetnom, što predstavlja tzv. zimski višak smrtnosti. Sezonalnost KVB vjerojatno je uzrokovana složenom interakcijom između osjetljivost pojedinaca i niz okolišnih čimbenika, uključujući temperaturu okoline. U skladu s tim potrebno je planirati i provoditi preventivne mjere kojima je moguće smanjiti prekomjerni mortalitet, educirati javnost o utjecaju klimatskih uvjeta na zdravlje, kao i unaprijediti međuresornu suradnju na ovom području.

A systematic review of several databases without the time and language limits set was conducted at the beginning of 2019. MEDLINE, CINAHL with Full Text, PsycINFO, PsycArticles, and Web of Knowledge were included in the research. Study screening, study inclusion, data extraction, and disagreements resolvement were performed according to the most relevant guidelines for conducting systematic reviews. Meta-analytical methods were performed to analyze extracted results.

A random-effects meta-analysis was conducted on 6 studies comprising 12 separate effect sizes and 24 338 participants. There was no statistically significant association between overweight, obesity, and mental disorders (OR 1.02 (95 % CI, 0.87-1.21; z=0.25, p=0.81)). There was no significant degree of variance in the study effect sizes (Q=4.41; df=6; p=0.49; I2=0). There was no significant relationship between the effect sizes of the studies and the duration of follow-up (z=0.08, p=0.93). There was no significant difference in the OR between male and female samples (p=0.46) or children and adolescents (p=0.73). There was a significant difference between samples comprising only participants with overweight and the ones with obesity (p=0.54). There was no significant difference between studies according to the informant (p=0.24) or the mental disorders screening tool used in the study (p=0.66). There is no significant association between overweight, obesity, and mental disorders among children and adolescents obtained from longitudinal studies. The findings are very robust. The difference was not detected in any of the subgroup analyses according to the sample characteristics or methodological aspects. The association must be further analyzed to detect vulnerable groups and critical stages of development. Only certain mental disorders could be associated with overweight, since there is no association when total psychopathology is analyzed.

Prikazano je populacijsko retrospektivno istraživanje na uzorku 35.030 registriranih SARS-CoV-2 infekcija osoba s prebivalištem i laboratorijski potvrđenim nalazom (PCR ili BAT) u DNŽ. Pratili smo tri vala (alfa, delta, omikron).

Utvrđeno je 2.308 reinfekcija, 6,59% od svih registriranih infekcija, od čega su tri (0,1%) u alfa valu, 295 (12,8%) u delta valu i 2.010 (87,1%) u omikron valu (p<0,01). Udio reinfekcija unutar svakog vala je 0,06% u alfa valu, 2,27% u delta valu i 11,67% u omikron valu (p<0,01). Prosječan broj dana između dvije infekcije je 306,6 ± 122,6 dana. Prema spolu više reinfekcija je kod ženskog (57,7%) nego kod muškog spola (42,3%), kao i prvih infekcija (53,5% odnosno 46,5%) (p<0,01). Prosječna dob osoba s prvom infekcijom je 37,0 ± 21,1 godina, a kod reinfekcija 35,4 ± 16,8 godina (p<0,01). Od ukupnog broja hospitaliziranih COVID-19 pacijenata (1.143) njih sedam su reinfekcije (0,6%). Od svih reinfekcija 0,3% je hospitalizirano, a od prvih infekcija 3,5% (p<0,01). Udio hospitaliziranih u svim pozitivnima je 3,3% za promatrano razdoblje, odnosno 7,5% u alfa valu, 4,2% u delta valu i 1,4% u omikron valu (p<0,01). Umrlo je 207 oboljelih, više muških (60,4%), svi umrli su prva infekcija. Prosječna dob umrlih je 75,9 godina za muški spol i 80,4 za ženski (p<0,01). Zaključak: U promatranom razdoblju udio reinfekcija raste, a najveći je u omikron valu, 5,1 puta veći od onog u delta valu. Prve infekcije i reinfekcije su češće za ženski spol. Među hospitaliziranima, reinfekcije su vrlo rijetke. Hospitalizacije kod prvih infekcija su gotovo 12 puta češće od onih kod reinfekcija. Među umrlima više je muških osoba, koje su prosječno mlađe dobi u odnosu na umrle ženske osobe.

Opisat će se tijek, pokazatelji provedbe i kvalitete deskriptivnom metodom, te prepreke, izazovi i mogućnosti unaprjeđenja nacionalnog programa.

U završenom četvrtom ciklusu pozvano je 1.317.768 osoba, te se na pozivno pismo odazvalo 322.606 osoba, od kojih dio ima razlog za isključenje za koji se doznaje odgovorom na pozivno pismo (već se liječe, pregledani itd.) tako da je udio 33% (24-52% ovisno o županiji i godištu, a veći je u starijoj dobnoj skupini). Slabiji odaziv i udio testiranih je u nekoliko županija među kojima tri najjužnije županije dok je u nekoliko županija postignut značajan porast broja odazvanih osoba što je rezultat trajnog prosvjećivanja građana kao i rada patronažnih sestara na otkrivanju građana koji se ne nalaze na adresi iz pozivnog popisa. Udio onih kojima su pregledani uzorci stolice je 25%. Obavljeno je ukupno 4779 kolonoskopija unutar programa, od čega je polipektomija učinjena u 1930 bolesnika. Preliminarno se u ciklusu otkriva preko 400 osoba s rakom debelog crijeva. Peti ciklus će završiti u svibnju, te je zabilježeno i do 30% više testiranih osoba od broja onih kojima je uručen test zahvaljujući slanju pismenog podsjetnika. Iako se zna da podsjetnici podižu odaziv i udio testiranih, zbog financijskih okvira nije odobreno slanje 2 podsjetnika na pozivno pismo kao ni slanje negativnog nalaza. Nužno je povećati financiranje programa za tisak i poštanski trošak podsjetnika na pozivno pismo i negativnog nalaza kao i mogućnost uvida u isti u e-kartonu građana. Potrebna je i nadogradnja i ispravci informatičke aplikacije za koju je trenutni proces gotovo onemogućen jer je aplikacija unutar financiranja CEZIH-a. U planu je priprema nužnih preduvjeta za provedbu pilot projekta centralizacije zbog uvođenja fekalnog imunotesta te provedbu drugog poluorganiziranog programa za osobe s povećanim rizikom upućivanjem na kolonoskopiju, putem procjene rizika u panelu obiteljskih liječnika. Ovaj program bi obuhvatio kako mlađe od 50 godina tako i neodazvane u nacionalni program. I dalje je potrebno neprekidno raditi na uklanjanju prepreka u provedbi programa te obrazovnim aktivnostima utjecati na podizanje svjesnosti koristi ovog probira.

Detekcije patogena i virusne RNA u komarcima provodila se metodom probira za viruse Chikungunya, Dengue, te patogena roda Plasmoduim u 25 pool-ova za svaki od navedenih. Komarci su testirani heminestiranim PCR-om na općenitu prisutnost flavivirusa. Analizi se pristupilo na način da su uzorci prvo testirani s testovima šireg spektra koji detektiraju prisutnost flavivirusa, porodice virusa koja osim Dengue i Chikungunya obuhvaća i druge viruse poput West Nile, Yellow fever, Zika i dr., a potom i s specijaliziranim testovima za prisustvo ciljane vrste virusa. Za virusne analize korišteni su pool-ovi s 25 jedinki komaraca, dok su se za detekciju roda Plasmodium koristili pool-ovi s 5 jedinki.

Ukupno su analizirana 64 pool-a s komarcima, 3 pool-a su bila pozitivna na prisustvo flavivirusa. No niti jedan uzorak nije bio pozitivan na prisustvo virusa Dengue. Svi testirani uzorci su bili negativni na prisustvo Plasmodium spp. ZAKLJUČAK: Nakon svih provedenih analiza možemo utvrditi kako nisu detektirane ciljne vrste patogena u uzorcima komaraca s područja Osječko-baranjske županije, no moramo napomenuti kako je detektirano prisustvo neodređenog flavivrusa u tri uzorka. S obzirom na poznatu seroprevalenciju virusa na ovom području i činjenici da se u uzorku nalazila vrsta Culex pippiens pretpostavljamo kako se radi o virusu zapadnog Nila, no to se treba potvrditi daljnjim analizama koje nisu bile predmet ovog istraživanja.

Materijali i metode: U istraživanju su korišteni podaci baze Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke za Grad Zagreb kroz period od studenog 2006. godine do travnja 2010. godine, a odnose se na mamografske nalaze, anketne listove te prijave o potvrđenim karcinomima žena u dobi 50 do 69 godina koje su sudjelovale u programu probira. Jačina povezanosti potencijalnih prediktorskih varijabli za pojavu raka dojke analizirana je univarijatnom logističkom regresijom. Za izvođenje modela predviđanja primijenjena je multivarijatna logistička regresija. S obzirom na moguće interakcije isključenih prediktora na multivarijatni sustav zadržanih prediktora, interakcije su procijenjene analizom utjecaja svakog pojedinog isključenog prediktora na statističku značajnost zadržanih prediktora u modelu multivarijatne logističke regresije. Za validaciju modela testirana je kvaliteta predikcije (engl. goodness of fit) Hosmer Lemeshow –im testom. Diskriminatorna točnost modela za predikciju individualnog rizika izražena je c indeksom (engl. concordance value, c statistics) ili površinom ispod ROC krivulje (AUR) (engl. area under ROC curve).

Rezultati: Konačni predloženi model uključuje šest prediktora raka dojke: dob, indeks tjelesne mase, broj živorođene djece, rak dojke u obitelji prethodne intervencije na dojkama i mamografsku gustoću dojke. Rizik za rak dojke raste s povećanom gustoćom dojke, dobi, indeksom tjelewsne mase, rakom dojke u obitelji i prethodnim intervencijama na dojkama, a smanjuje se s brojem djece. Validacija modela primjenom goodnes of fit testa, pokazala je da je model dobro kalibriran sa zapaženom stopom karcinoma od 4,87 na 1000 mamograma u usporedbi s očekivanom stopom od 4,89 karcinoma na 1000 mamograma (p=0,19, Hosmer Lemeshov test). Diskriminatorna točnost izražena vrijednošću površine ispod ROC krivulje, c indeks za predloženi model predikcije iznosi 0,654. Zaključak: Model predikcije predložen u ovom istraživanju ima dobre prediktivne mogućnosti, dobro je kalibriran s gotovo jednakom opaženom i procijenjenom stopom karcinoma, ali ima samo umjerenu mogućnost predikcije individualnog rizika. Ukoliko se daljnjom eksternom validacijom na drugim populacijskim grupama pokaže da je model prihvatljivo pouzdane predikcije, mogao bi postati važan instrument procjene rizika na populacijskom nivou u smislu pomoći kod kreiranja budućih politika skrininga za žene s povećanim rizikom.

Materijali i metode: U istraživanju su korišteni podaci baze Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke za Grad Zagreb kroz period od studenog 2006. godine do travnja 2010. godine, a odnose se na mamografske nalaze, anketne listove te prijave o potvrđenim karcinomima žena u dobi 50 do 69 godina koje su sudjelovale u programu probira. Jačina povezanosti potencijalnih prediktorskih varijabli za pojavu raka dojke analizirana je univarijatnom logističkom regresijom. Za izvođenje modela predviđanja primijenjena je multivarijatna logistička regresija. S obzirom na moguće interakcije isključenih prediktora na multivarijatni sustav zadržanih prediktora, interakcije su procijenjene analizom utjecaja svakog pojedinog isključenog prediktora na statističku značajnost zadržanih prediktora u modelu multivarijatne logističke regresije. Za validaciju modela testirana je kvaliteta predikcije (engl. goodness of fit) Hosmer Lemeshow –im testom. Diskriminatorna točnost modela za predikciju individualnog rizika izražena je c indeksom (engl. concordance value, c statistics) ili površinom ispod ROC krivulje (AUR) (engl. area under ROC curve).

Rezultati: Konačni predloženi model uključuje šest prediktora raka dojke: dob, indeks tjelesne mase, broj živorođene djece, rak dojke u obitelji prethodne intervencije na dojkama i mamografsku gustoću dojke. Rizik za rak dojke raste s povećanom gustoćom dojke, dobi, indeksom tjelewsne mase, rakom dojke u obitelji i prethodnim intervencijama na dojkama, a smanjuje se s brojem djece. Validacija modela primjenom goodnes of fit testa, pokazala je da je model dobro kalibriran sa zapaženom stopom karcinoma od 4,87 na 1000 mamograma u usporedbi s očekivanom stopom od 4,89 karcinoma na 1000 mamograma (p=0,19, Hosmer Lemeshov test). Diskriminatorna točnost izražena vrijednošću površine ispod ROC krivulje, c indeks za predloženi model predikcije iznosi 0,654. Zaključak: Model predikcije predložen u ovom istraživanju ima dobre prediktivne mogućnosti, dobro je kalibriran s gotovo jednakom opaženom i procijenjenom stopom karcinoma, ali ima samo umjerenu mogućnost predikcije individualnog rizika. Ukoliko se daljnjom eksternom validacijom na drugim populacijskim grupama pokaže da je model prihvatljivo pouzdane predikcije, mogao bi postati važan instrument procjene rizika na populacijskom nivou u smislu pomoći kod kreiranja budućih politika skrininga za žene s povećanim rizikom.

Uzorkovanje i ispitivanje uzoraka vode na legionele provedeno je akreditiranim metodama HRN EN ISO 19458:2008 i HRN EN ISO 11731:2017. Prvi slučaj pokrenut je po prijavi oboljenja. Izvor zaraze pronađen je u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je pacijent boravio za vrijeme liječenja bolesti nevezano uz legionelozu. U drugom slučaju radilo se o hotelu u kojem nije bilo oboljelih, ali je izvidom sanitarne inspekcije utvrđena legionela u hladnoj vodi za ljudsku potrošnju. U trećem slučaju pronađena je legionela u kući oboljelog pacijenta.

Novi Zakon o vodi za ljudsku potrošnju (NN br. 30/2023) prenosi odredbe Direktive (EU) 2020/2184 Europskog parlamenta i vijeća o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju. Najveća promjena koju donosi je procjena rizika za kućne vodoopskrbne mreže koja se, između ostalog, temelji na praćenju legionela u vodi za ljudsku potrošnju, što će u Hrvatskoj biti regulirano novim pravilnikom čija izrada je u tijeku. Iako će odredbe novog pravilnika uvelike olakšati praćenje legionela, praksa je pokazala da svaki vodoopskrbni sustav sa svojim specifičnostima predstavlja sasvim novi izazov.

Ispitanici su pacijenti koji su u razdoblju od 3.1.2022. do 31.1.2023. hospitalizirani u Kliničkom bolničkom centru Split zbog COVID-19 koji je potvrđen molekularnom metodom ili brzim antigenskim testom. Podaci su prikupljani putem strukturiranog upitnika u sklopu „Vaccine Effectiveness, Burden and Impact Studies of COVID-19 and Influenza” projekta Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti. Napravljena je deskriptivna analiza bolesnika prema dobi, spolu, popratnim kroničnim bolestima, tijeku i ishodu liječenja u odnosu na cjepni status. Cijepljenje je definirano kao primitak najmanje dvije doze cjepiva kod dvodozne odnosno jedne doze kod jednodozne sheme cijepljenja najmanje 14 dana prije početka simptoma.

U promatranom razdoblju zbog COVID-19 hospitalizirano je ukupno 1237 osoba, od kojih 814 (66%) necijepljeno i 423 (34%) cijepljeno, s prosječnom dobi 69,7 odnosno 74,5 godina (p <0,001). Udio muških i ženskih bolesnika među cijepljenima iznosio je 62,9% i 37,1% naspram 55,7% i 44,3% u necijepljenih (p=0,014). Nijedan od ukupno 51 bolesnika mlađih od 18 godina nije bio cijepljen. Dvadeset (4,7%) cijepljenih i 126 (15,5%) necijepljenih nije imalo nijedan komorbiditet, dok je tri ili više kroničnih bolesti imalo 381 (46,8%) necijepljenih i 280 (66,2%) cijepljenih bolesnika (p<0,001). Hospitalizacija je trajala u prosjeku 8,8 dana u cijepljenih odnosno 10,1 dana u necijepljenih (p=0,03). Udio cijepljenih i necijepljenih bolesnika koji su zahtijevali intenzivno liječenje iznosio je 11,3% nasuprot 14,7% (p=0,09), respiratornu potporu 71,4% nasuprot 76,8% (p=0,04) te mehaničku ventilaciju 11,1% nasuprot 13,8% (p=0,37). Smrtni ishod zabilježen je u 25,5% cijepljenih i 31,2% necijepljenih bolesnika (p=0,03). Rezultati istraživanja ukazuju da je među bolesnicima hospitaliziranima zbog COVID-19 bilo gotovo dva puta više necijepljenih, koji su u prosjeku bili mlađi, češće ženskog spola, sa manjim brojem podležećih bolesti, duljim trajanjem bolničkog liječenja, češćom potrebom respiratorne potpore te sa češćim smrtnim ishodom u odnosu na cijepljene bolesnike. Ovi preliminarni rezultati upućuju na važnost cijepljenja u sprječavanju težih oblika bolesti i smrti zbog COVID-19, ali i na potrebu uspostave slične platforme praćenja na nacionalnoj razini kao izvora informacija temeljenih na dokazima nužnih u planiranju strategije cijepljenja i suzbijanju dezinformacija.

U drugoj polovini dvadesetog stoljeća utjecaj infekcije povezanih sa zdravstvenom skrbi doveo je epidemiologe u bolnicu. Među zidovima bolnice, epidemije infekcija su dovele zdravstveni sustav sa nepotrebnim smrtima i ozljedama, kao i financijskim troškovima. Početkom 1970tih godina, istraživanja su pokazala da je sustavni prostup prevenciji i kontroli infekcija učinkovit u smanjenju stopa infekcija koje nastaju prilikom pružanja zdravstvene skrbi. Ključna sastavnica tog uspjeha su timovi posvećenih specijalista za kontrolu i prevenciju infekcija da prate infekcije, komuniciraju nalaze, razvijaju planove, nadziru njihovo provođenje, te monitoriraju rezultate. Dodatno, ovi timovi obavezno trebaju imati liječnika za kontrolu i prevenciju infekcija, dakle, epidemiologa.

Epidemiolog specijalizira o obrascima bolesti. Obrasci bolesti mogu se odnositi na to kako se određene bolesti ili infekcije šire, sojevi bakterija koji ih uzrokuju ili rizici za infekcije povezani sa ljudskim ponašanjima ili strukturama. U kliničkoj epidemiologiji istraživači primjenjuju epidemiološku metodiku u kliničkom okruženju. Današnji bolnički epidemiolozi u svijetu razvijaju planove, educiraju djelatnike, prate infekcije, pripremaju izvješća. Moraju razumjeti osobite potrebe svoje bolnice, uključujuči i zajednicu kojoj služe i svoje zaposlenike. Upoznati su i usklađeni sa standardima akreditacije, zahtjevima različitih regulatornih tijela. Krajnji cilj je unaprjeđenje vrsnoće medicinske skrbi pacijenata i sigurnost zaposlenika bolnice. Kao dio preventivnog tima za bolničke infekcije, epidemiolog ne treba nositi sam težinu svih odgovornosti i dužnosti. Može imati pregled situacije, pacijenata i osoblja dok ima osnovnu viziju i misiju za vlastitu ustanovu. Velike bolnice mogu imati nekoliko epidemiologa, a manje mogu imati jednog posvećenog epidemiologa. U našem zakonodavstvu več postoje standardi za medicinske sestre, one vrlo kompatibilno djeluju u epidemiološkom timu. S povećanim kaznama za bolnice koje imaju više infekcija uloga epidemiologa će se nastaviti širiti. Zaključno, mišljenja sam da hrvatsko zakonodavstvo treba uvrstiti epidemiologa kao standard u Pravilnik, temeljem prijedloga Hrvatskog epidemiološkog društva.

Korišteni su analitički podaci (''Google analytics'') internetske stranice ''Neću rak'' poput broja korisnika, broja posjeta i najčešće posjećivanih stranica. Za prikaz rezultata korištene su deskriptivne statističke metode.

Internetska stranica sadrži informacije o rizicima i načinima zaštite, kao i interaktivne sadržaje: obrazac za postavljanje pitanja stručnjacima, popis ginekoloških ordinacija u javnozdravstvenoj mreži primarne ginekološke zaštite po županijama, interaktivni upitnik za procjenu rizika od razvoja raka vrata maternice (kalkulator rizika). Od objavljivanja 1. studenog 2020. do 1. travnja 2023. godine stranica je imala 53.223 posjeta (veći broj posjeta zabilježen je u siječnju i veljači) od oko 45.000 korisnika (od čega 99% koji su minimalno dva puta bili na webu), s 86.222 pregledanih stranica, najčešće s mobilnih uređaja (80%). Najviše pregledavan sadržaj bio je „Popis ginekologa'' koji je činio oko 20% ukupnih pretraživanja na stranici, slijede stranice o liječenju raka vrata maternice, HPV testu i Papa testu s udjelima oko 10% svih pretraživanja. Putem obrasca za upite stručnjacima pristiglo je oko 100 upita godišnje. „Kalkulator rizika'“, interaktivni upitnik koji pruža grubu procjenu rizika od raka vrata maternice koristilo je gotovo 3000 korisnica, najčešće (64%) u dobi 34-54 godine, dok ih je 22% bilo 33 godine i mlađe. Prema rezultatima upitnika približno jedna četvrtina ispitanica (23%) nije obavila Papa test u zadnje dvije godine ili nisu nikad. Rezultati korištenja internetske stranice Neću rak ukazuju da se kontinuirano koristila tijekom promatranog razdoblja, s češćim posjetima koji se vremenski poklapaju s online kampanjama na internetskim i pripadajućim stranicama društvenih mreža HZJZ-a. Potrebno je redovito ažuriranje postojećeg i razvoj novih sadržaja te promocija istog kako bi internetska stranica bila što učinkovitija u poboljšanju edukacije i informiranja žena, ostalih građana i javnosti, te zdravstvenih djelatnika i ostalih stručnjaka koji rade u području ginekoloških preventivnih programa i zaštiti zdravlja žena.

Opis glavnih elementa i primjene postojećeg protokola prve faze reorganiziranog NPRVM koji će se provoditi na području Virovitičko-podravske županije.

Protokol uključuje aktualne epidemiološke podatake o raku cerviksa, opis postupaka u ginekološkim ordinacijama, citološkom i mikrobiološkom laboratoriju, kolposkopskoj ambulanti, te postupak praćenja provedbe. Predviđeno trajanje projekta je godinu dana (ožujak 2023.- ožujak 2024.), a provodit će se u 6 ginekoloških ordinacija na području Virovitičko-podravske županije. Ciljna skupina su žene u dobi od 20 do 64 godine koje nisu u posljednje dvije godine napravile Papa test te nemaju dijagnosticiran i/ili liječen rak vrata maternice. Planirani obuhvat žena je oko 4200 (700 po ordinaciji, tjedni obuhvat 15 žena, uz ukupni očekivani odaziv oko 70%). Primarni test za žene u dobi 20 - 29 godina je Papa test, a za žene 30 - 64 godine kotestiranje (Papa i HPV test). Žene će na testiranje pozivati ginekolozi, a informiranje žena će dodatno provoditi i patronažne sestre, nadležni zavod za javno zdravstvo i lokalni mediji. Informatičko praćenje pokazatelja i evaluacija provedbe provodit će se temeljem plana prikupljanja podataka izrađenog u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u suradnji s Ministarstvom zdravstva i Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO). Za praćenje će se koristiti posebni identifikatori za NPP i setovi podataka o svakoj pacijentici dostupni u zdravstvenom sustavu (NAJS, CEZIH) s ciljem što manjeg dodatnog administrativnog opterećenja zdravstvenih djelatnika. Baza za pozivanje i praćenje odaziva kreirana je temeljem podataka osiguranica HZZO-a. U sustavu HZZO-a (CEZIH) izrađeni su posebni identifikatori za NPP, a nalazi će se prikupljati informatičkim putem u strukturiranom obliku. Provedbu koordinira Nacionalno povjerenstvo za koordinaciju NPRVM Ministarstva zdravstva. Provođenjem prve faze NPRVM testirat će se izvedivost novog pristupa (primarno testiranje na HPV) kako bi se, temeljem podataka praćenja i iskustava iz prve faze, prilagodio protokol za kasniju provedbu na nacionalnoj razini.

A prospective cohort study was conducted using data from the sentinel SARI surveillance funded by the European Centre for Disease Prevention and Control. The study participants were patients meeting protocol SARI case definition, hospitalized from 1st February till 3rd October 2021 in the University Hospital Split, Split-Dalmatia County, and the General Hospital Zabok, Krapina-Zagorje County. COVID-19 was confirmed using real-time reverse transcriptase polymerase chain reaction. Data on age, gender, vaccination status, comorbidities, clinical presentation, treatment and outcome were collected using a standardized questionnaire. Descriptive and univariate analysis was conducted using MS Excel and STATA 16.1.

During the observed period, 1447 COVID-19 positive SARI patients were hospitalized 0 to 43 days after the symptom onset, with 653 (45.1%) patients admitted within seven days and 794 (54.9%) thereafter. Age average was 67, ranging from 0 to 97 years old, with 844 (59%) male and 587 (41%) female patients. According to the preliminary results, patients admitted to the hospital at least seven days after the symptom onset had lower chances of fatal outcome (p<0.001). Further analysis according to gender, age, comorbidities and the Hospital, indicate that patients hospitalized seven or more days after the symptom onset were more often: male (p<0.02), under age 65 (p<0.001), with no comorbidities (p<0.001), and hospitalized in the University Hospital Split (p<0.002). These results indicate that delay in hospital admission is a complex issue related to multiple factors, with age and underlying medical conditions possibly playing a key role in healthcare-seeking behavior and the prognosis of the outcome.

Funkcionalne deficite koji dominiraju u POST-COVID bolesnika možemo podijeliti u više skupina, prema organskim sustavima: respiratone, kardiovaskularne, mišićnokoštane i neurološke. Rehabilitacija podrazumijeva holistički pristup pacijentu, procjenu i rehabilitacijske intervencije individualno prilagođene pacijentu, a funkcionalni deficiti koji determiniraju rehabilitacijski program često se preklapaju. U jeku pandemije Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice (SBKT) zbrinjavala je bolesnike s akutnom COVID-19 bolesti, ali i provodila bolničku i ambulantnu rehabilitaciju bolesnika s trajnim neuromuskularnim manifestacijama nakon preboljenja COVID-19. Potreba za organizacijom plućne rehabilitacije, prije svega za potrebe stanovništva Krapinsko-zagorske županije (KZŽ), prepoznata je i potaknuta od SBKT, a podržana od Zavoda za javno zdravstvo KZŽ procjenom broja POST-COVID bolesnika, temeljem broja oboljelih od COVID-19 i pregledom stručne literature. U POST-COVID ambulantu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju SBKT bolesnike upućuju pulmolozi, liječnici obiteljske medicine ili druge specijalističke ambulante prema indikaciji. Nakon rehabilitacijske procjene, pregleda liječnika fizijatra i funkcionalnih testova, planira se program rehabilitacije za svakog pacijenta individualno. Program uključuje opći kondicijski trening, te trening povećanja snage i izdržljivosti respiratorne muskulature uz provođenje edukacije o prirodi bolesti i načinu vježbanja mišića za disanje. Ovisno o indikaciji propisuju se i drugi modaliteti fizikalne terapije, prvenstveno s ciljem poboljšanja općeg kondicionog stanja, trofike mišića te redukcije boli i upale, kao i tretman psihologa. Program rehabilitacije traje minimalno 3 tjedna, nakon čega se radi nova procjena i planira daljnja rehabilitacija.

POST-COVID sindrom zahtijeva multiprofesionalni pristup u rehabilitaciji. SBKT je, uz dugogodišnje iskustvo u neurološkoj, mišićnokoštanoj i kardiološkoj rehabilitaciji, u COVID-19 pandemiji organizirala i učinila dostupnom i plućnu rehabilitaciju. Sam proces organizacije POST-COVID rehabilitacije podržan je sa više razina, kako suradnjom s drugim zdravstvenim ustanovama, tako i od strane županijske vlasti u KZŽ, što je osiguralo uspješnost projekta.

Prvi endemski kliničku slučaj alveolarne ehinokokoze zabilježen je u Hrvatskoj 2017. godine, a od tada do danas bilježimo porast kliničkih slučajeva ove teške parazitoze. Dijagnostika alveolarne ehinokokoze zahtijeva multidisciplinarni pristup, a nedavna pojava na tržištu rekombinantnih seroloških testova koji su uvedeni u primjenu i kod nas u Hrvatskoj olakšala je etiološku dijagnostiku.

Uzimajući u obzir nedavnu pojavnost i rast broja oboljelih pacijenata od alveolarne ehinokokoze u našoj zemlji, potrebno je raditi na dodatnoj edukaciji zdravstvenih radnika o epidemiologiji, kliničkoj slici, suvremenim dijagnostičkim mogućnostima i preventivnim mjerama te njihovoj implementaciji za suzbijanje ove teške parazitarne infekcije.

Sve veći broj literature sugerira da su e-cigarete povezane s povećanim rizikom kardiovaskularnih i drugih morbiditeta i mortaliteta. Upotreba e-cigareta povezana je s povećanim brojem otkucaja srca i krvnog tlaka. Učinci se mogu pripisati nikotinu, jer nisu uočeni kod osoba koje puše e-cigarete koje ne sadrže nikotin. E-cigarete povezuju se s upalama, oksidativnim stresom, endotelnom disfunkcija, vaskularnim ozljedama i aterosklerozom. Dugoročno, e-cigarete mogu dovesti do povišenih razina oksidativnog stresa. Niz istraživanja sugeriralo je da bi e-cigarete mogle biti učinkovita zamjena nikotinskoj nadomjesnoj terapiji i jednako učinkovit način za prestanak pušenja tradicionalnih cigareta.

Korištenje e-cigarete kod mladih općenito je povezana sa prelaskom na pušenje tradicionalnih duhanskih cigareta. Regulacija e-cigareta se može značajno razlikovati od jedne zemlje ili regije do druge, bez trenutno dostupnog globalnog standarda. Zakonom o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, usklađenim s propisima EU-a, Hrvatska regulirala status e-cigareta, počevši od definicije i pojma e-cigareta pa do odredbi o obveznim zdravstvenim upozorenjima, zabrani prodaje maloljetnim osobama te bilo kakvog oblika oglašavanja i promidžbe. U posljednjih nekoliko godina, elektronske cigarete su postale iznimno popularne, posebno među mladima. Najnoviji podaci govore o tome da su ti proizvodi daleko od bezopasnih i proizvode štetne komponente aerosola koji se obično nalaze dimu tradicionalne cigarete. Njihovi učinci na kardiovaskularni sustav mogu biti značajni, ipak potrebno je više studija o njihovim dugoročnim učincima. Od velike je važnosti regulacija e-cigareta, na koju se treba usredotočiti. E-cigarete brzo se mijenjaju, a propisi bi trebali osigurati standarde sigurnosti i kvalitete.